Champs-Elysees

Ove smo subote bili u kazalištu Mala scena na dječjoj predstavi „Roda i lisac“, napravljenoj prema Ezopovoj basni.
Bio nam je to skoro pa večernji izlazak je početak predstave bio u 18,30, a u predvorju pravi društveni život. Najprije smo sreli jednu curicu iz susjedne zgrade sa kojom se Vito druži na igralištu . Bila je sa bakom, a onda sam srela kolegu sa kojim sam davno radila, prije 10-tak godina. Bio je sa kćerima i još jednom njihovom prijateljicom. Pohvalno od tate . A pohvalno i za kompliment jer mu je prva rečenica bila „Champs, pa ti si ista , a ja sam kao što vidiš malo ostario“ . Ma da, vide mu se neke bore oko očiju al se ni na koji drugi način nije promijenio od linije do količine kose na glavi .
Predstava je zgodna, dinamična, sa puno songova i plesa, djeci se jako svidjelo, a meni je jedino scenografija Male scene malo premračna, sve tamno, nije se ništa promijenilo još od prvih dana, no nema veze. Ipak je to privatno kazalište koje nema ogroman priljev sredstava kao neka druga….a bogme i oduvijek svi tamo aktivno rade, od prodaje karata nadalje. Vitomira Lončar je npr taj dan odigrala 4 predstave, a da se po količini energije to na sceni stvarno nije vidjelo.
Najzgodnije je bilo na kraju kada se trebalo ponoviti pouku basne „ ne čini drugome ono što ne želiš da tebi čine“.
Prvo su morali ponoviti tate. Dakle 2x su ponavljali i nisu uspjeli jednoglasno izgovoriti tu rečenicu.
Mamama, a poslije i djeci je to išlo savršeno.

Na prvom programu radia 10 do 8 (navečer) je priča za laku noć. Ako se sjetim na vrijeme, odslušam je zajedno sa Vitom ne zato da mu ja ne bih trebala čitati prije spavanja (jer to radim naravno) nego da se nauči koncentrirati tih 5-10 minuta i slušati.
No, sinoć je bila priča Ivane Brlić Mažuranić koja je kao i sve njene imala malo scary prizvuk od sadržaja do interpretacije , tako da je Vito napokn 2 minute rekao da mu se ne sviđa pa smo ugasili radio.
Meni se daleko više sviđaju priče Sanje Pilić jer su vedre .
Pa tko je vidio plašiti djecu prije spavanja .