Champs-Elysees

U posljednje vrijeme biram knjige u knjižnici po ovom kriteriju :

- mora imati tanke korice jer uglavnom čitam u busu na posao pa mi se ne da tegliti teške knjižurine po torbi
- mora imati velika slova jer mi stvarno ide na živce kada se moram mučiti da pročitam sitna, tanka slova na lošem papiru, a takvih je sve više. Za takve mi knjige na žalost ne pomažu ni naočale .

Nakon toga biram naslove i uglavnom fulam . Ne znam što se događa ali što god izaberem pročitam maksimalno 50 stranica jer mi je dosadno, nezanimljivo, morbidno , depresivno ili jednostavno nije ono što sam očekivala od autora ili naslova.
U subotu sam izabarala 3 knjige, dvije francuskih pisaca i jedan krimić.

Prva je „Praznici u komi“ poznatog, mega popularnog Frederica Beigbedera. Pročitala sam 40-tak stranica i odustala. Stil pisanja je zanimljiv ali nekako sada nisam u fazi da bi me cinizam tj. stav – sve je to isprazno, glupo i bez veze držao do kraja knjige. Nije da naslov ne upućuje na to …

Druga je „Noć poslijepodne“ Caroline Lamarche , ajoj, to sam jutros počela čitati i nakon 3 stranice zatvorila, zauvijek. Seksualne devijacije, krvi na sve strane, bljak.

Uzdajem se u treću, krimić P.Cornwell. Nju oduvijek volim čitati , nadam se samo da ovu nisam već čitala .

U knjižnicu uvijek idem sa Vitom, pa nosim 6 knjiga, 3 sebi , 3 njemu. Srećom pa su njegove slikovnice (za sada) tanušne tj da ga uspijem uvjeriti da nekakve enciklopedije koje si odabere ne stanu u torbu koju imam i da se zadovolji time da ih lista u knjižnici .