Champs-Elysees

Ipak smo u nedjelju brali višnje. Mužić je bio slobodan, dan je bio sunčan, a svekrva rekla da će ona spremiti ručak.
Obično to izgleda ovako. Mi dođemo oko pola 12-12,00 jer usput obavimo još njenu narudžbu sa placa/dućana. Zateknemo je u kupaoni, tek dolazi k sebi i izlazi iz piđame ili pak pere suđe koja je naslagala prethodna 3 dana.
Mužić se prima roštilja, ja sam vjerojatno donijela kolač, radim salate, postavljam stol itd. , a svekrva sva uspuhana, bole je noge, više je u fotelji nego na nogama. Tu i tamo prigovori kak smo kupili previše mesa, da tko će sve to pojesti…

Ovaj put smo došli u 11, a ona u punoj spremi, razbuđena, puna energije , juhica se već kuha. Pripremila je posude u koje smo brali višnje, nas troje na dvorištu , Vito bere koliko dosegne na niskim granama, a ostalo se igra ili broi mrave koji plaze po mojim nogama. Valjda sam stala na neki mravinjak .
Što smo mislili nabrati nabrali smo za manje od sat i pol, a ručak je bio gotov i prije toga . Stol postavljen, ma sve na mjestu. Još kod višnje potiho komentiram mužu kak je to druga osoba, kaj se dogodilo ?
Poslije ručka je i kavu skuhala, donijela ispod brajde, e samo je kolač još falio al ne treba pretjerivati sa hranom po toj vrućini.

Mi ćemo od svog dijela napraviti sok i zamrznuti za koju štrudlu, a svekrva će napraviti džem.