Champs-Elysees

Ja sam definitinvo jutarnji tip, volim se rano probuditi i sve što mogu obavim ujutro/prijepodne. Uvijek mi idu na živce dogovori u sredini dana, npr oko 12 ili 13, nit sim nit tam . Čak i kad nisam imala obiteljskih obaveza sam dogovore za jutarnje kave imala oko 9, pola 10. Najkasnije u 10. Ili kasnije popodne, oko 4, 5 , nakon ručka.

Danas sam se rano probudila, čim je mužić otišao na posao, prije 6. I nisam moglo ponovno zaspati. pa sam se digla , popila kavu , prošvrljala po netu. Vito se probudio oko 7, gledao crtiće na televiziji ,a ja sam do 8,15 već ispekla kolač i napravila podlugu za rižoto od povrća.
U Tehničkom muzeju smo bili prviposjetitelji , zamalo pa odmah nakon otvaranja. Cilj je bila izložba "Na krilima
velikog leptira", povodom 100 godišnjice polijetnja prvog hrvatskog zrakoplova. No, Vitu je dalkeo više zanimo stalni postav, odjel prometa, tako da je veći dio vremena facinirano hodao oko vlaka, tramvaja, podmornice i brodova. Avinima se nije želio ni prbiližiti .
Nakon toga ponovno na Trg, malo smo prošvrlajli po Algoritmu. Kupila sam 3 romana, uglavnom krimiće.
Usred svega zvoni mobitel , svekrva "pa gdje ste vi ?" (valjda je doma zvala).
"U gradu"
"Pa jel vi mislite na višnje?!"

"Kaj bi mislili na višnje, pa T stalno radi. Kad da dođemo brati višnje ?!
"Aha, ja sam mislila da ste nekud otišli"
A kud bi otišli ?

Poslje toga na Dolac i već smo u 12 bili doma, a ručak gotov u 1
I tako sada još uvijek imam osjećaj da je cijeli dan predamnom . a od poslova mi je ostalo samo peglanje.

Doduše , ima nekih aktivnosti u kojima sam puno više noćni nego jutarnji tip