|
Malo smo plandovali, napokon. Mužić na starom godišnjem ,a ja na produženom vikendu pa smo svi uživali. U četvrtak smo doduše imali punu kuću rođaka sa juga al tak se potrefilo  , no u petak smo otplahutali iz Zagreba, sa kišobranom i jaknama, čak smo navečer malo prigrijali u stanu jer nam je bilo hladno, a vratili su jučer u kratkim rukavima.
Malo smo se družili sa bakom i prabakom,a u subotu sa tri mušketira na izlet u Budimpeštu. Mislili smo ići nas troje ali smo pitali dedu dal' nam se hoće pridružiti i nije se dugo ni premišljao :smijeh. Stalnoje pazio na unuka. Tata je bio vođa puta, a mama prevoditelj jer na kraju svi govore engleski, barem malo, nitko više njemački . Čudnovato, kad sam prvi put bila tamo , prije 6 godina gotovo nitko nije govorio engleski.
Centar je bio krcat turistima, jedva se prolazilo Vaci ulicom. Bio je doduše i sajam knjiga ali uglavnom su se čuli strani jezici. Zapravo je svugdje bilo jako, jako puno turista.
Auto smo ostavili na parkilašti i dalje krstarili javnim prijevozom. Najprije na žutu liniju metroa (prva podzemna u Europi). Vito je bio sav u čudu (vjerojatno nije očekivao takvu brzinu) , jer se samo jednom vozio metroom ali kad je imao 10 mjeseci pa se ne sjeća. Samo zna priču da je tada u metrou izgubio tenisicu, pa je sada pomno pazio  .
Izašli smo na Trgu heroja, a kad tamo promet zatvoren i gomila ljudi. Održavale su se konjičke utrke, tek sada vidim na netu da je bilo 4 dana nekakvo nacionalno prvenstvo.
Prošetali smo kroz Gradski park gdje je bilo puno štandova koje nismo previše ni zagledali ali luna.park nismo mogli preskočiti  . Pala je jedna vožnja na vrtuljku.
Morali smo ga nagovarti da se ide dalje ali to je bio jedini problemčić taj dan, a inače je hodao i pješačio sa ruksakićem na leđima kao pravi mali turist bez znakova umora ili dosade.
Za razliku od mame koja se po dobrom starom običaju pogrešno obukla i obula  , pa da ne iznevjerim tradiciju i ovaj put mi je bilo vruuuće , a i cipele su mogle biti prikladnije. Zapravo nisam računala da će biti pravi ljetni dan, jer je fakat bilo za sandale na bose noge i kratke rukave.
Metrom smo se vratili u centar, pa pješke preko Lančanog mosta do Budima na koji smo se popeli uspinjačom. Mužića je uvijek strah, a i Vitu je bilo malo. Mene su gore uništile kocke i sunce. Nekako sam nabadala preko kocaka ali sunce mi se dobro primilo na dekolte. Na licu sam sasvim slučajno imalal dnevnu kremu sa zaštitnim faktorom 50 al nije mi palo napamet da je namažem i niže od vrata .
Spustili smo se isto uspinjačom jer smo imali povratnu kartu, a i deda je objasnio tati i unuku na kom principu to radi i teško da se može oktvačiti  . Natrag ponovno preko mosta, zajedno sa biciklistima i velikom grupom rolera, svi u žutim majcama, mislim da su imali zastavu Irske.
Imali smo namjeru provozati se brodom po Dunavu ali smo odustali jer je vodostaj bio jako visok, ma prelio se preko korita i poplavio obalu, na nekim mjestima sve do tramvajske stanice.
Ali smo se provozal tramvajem, 2 stanice do restorana gdje smo išli na ručak. Nalazi se kraj hotela (Erszebet) u kojem smo bili na honeymoonu  prije 5 godina, hrana je jako dobra, cijene pristojne, u centru a nije tipično turistički iako zađu i turisti.
Nakon ručka još malo u šetnju, pa doma. Vito je zaspao vec na mostu Erszebet i probudio se taman kad smo na pola puta skrenuli sa auto-ceste na Balaton da vidi „mađarsko more“ .I jednom mjestašcu kraj jezera smo popili kavu i sok i čudili se kako mlada konobarica govori samo mađarski. Kao da u školi nije imala ni jedan strani jezik,hm
Jučer je Vito već pričao kako se slijedeći put kada idemo u Budimpeštu moramo voziti plavom i crvenom metro linijom 
|