Champs-Elysees

Ndaaaa, moj kofer je već drugi put na Azurnoj obali bez mene !
Posudila sam ga naime svekrvi koja je drugi put u 6 mjeseci dobila nagradno putovanje na jednoj od onih prezentacija gdje se kupuju silno skupe deke, posteljina , jastuci i sl. To je tak skupo da na kraju sva ta nagradna putovanja plati kroz jastuk od 1300 kn , deku od 1600 kn i sl.
No da, tko voli nek izvoli .
Svekrva je zapravo mogla izabrati, Pariz, Toskanu ili Azurnu obalu, pa izabrala ovo zadnje iako je tamo bila prije 6 mjeseci, a u Parizu i Toskani nije nikada bila . Kao želi ići na more.
Oko njenog puta smo svi angažirani jer ona naravno ništa ne može sama, jer živi na bregu, pola sata hoda udaljeno od autobusa/vlaka, pa jedva i sebe dovuče nekud a kamo li stvari.
Jedino što je trebala napraviti je biti spremna sinoć u 8 ali ne, ne,ne nazvala je poslije 7 navečer neka mužić ne dolazi prije 9, jer se ona tek ide tuširati i poslije spremati stvari . Pa čovječe što je radila cijeli dan ?! Briga nju što je on radio 7 dana u komadu i umoran je. Ne, nije bila gotova ni u 9 nego tek u 10 , pa su došli pola sata nakon što je Vito zaspao, jer jadan više nije mogao izdržati iako se silno trudio dočekati baku, pa se dizao iz kreveta i odlazio do ulaznih vrata jer je čuo da se vrata lifta otvaraju.
Nije si vidjela unuka 20-tak dana al to joj očito nije ni važno. Ostavila mu je jutros na stolu čokoladu, bombone , kune i eure i to ti je ljubav .
Danas cijelo jutro parade sa zvonjavom alarma, najprije njoj 15 do 4, pa mužiću u pola 5, pa meni u 5,15.
Vito se isto probudio dosta rano ali kad je baka već debelo bila u Sloveniju i pita me zabrinuto „ Mama, jel uzela baka hranu ?“ jer je vidio kad sam joj sinoć spremala sendviće. O da i kupila friška peciva i najfiniju salamu…
Kad bi mene netko tak spremio na put…eh.
Nadam se da će slijedeći put na Azurnu obalu kofer ipak sa mnom.