Champs-Elysees

U subotu smo se otputili na izlet u Krapinu tj u novi Muzej krapinskih neandertalaca. Vito je još doma ispitivao kakvih će slika biti (poučen posljednjom izložbom na kojoj je bio s nama – Bukovac u Klovićevim dvorima), te hoće li biti slika tramvaja, automobila, brodova, vlakova. Pa smo mu pokušali objasniti o kakvom se muzeju radi i na kraju je bio oduševljen kao i mama , vjerojatno zato što nisam očekivala da sve pršti od boja, oslikanih zidova, video instalacija i raznih vizualnih efekata od poda do stropa.
Viti se najviše svidjela projekcija svemira i projekcija elementa vatre (za jednog Ovna vrlo logičan izbor ) , te tepih sa kartom svijeta u pradavna vremena. Općenito su ga sada počele zanimati zemljopisne karte, pa već dva dana visi nad kartom Lisabona i proučava linije metroa.
Nakon muzeja smo još malo odsjedili u kafiću na otvorenom tj panjevima. Otac je vrlo pametno djetetu kupio sladoled u kornetu ,a nama u čašici . Naravno da je sladoled iz korneta završio na majci i trapericama pa je ostatak dana proveo zaflekan i ljepljiv. Ne bih rekla da ga je to smetalo .

Lagano je već bilo i vrijeme za ručak, restoran u izletištu imao je tipično turističku ponudu pa smo otišli kojih 10-tak km dalje, u jedan drugi negdje u vinogradima u koji ponekad odemo. Al i taj se pokvario, kao što se kod nas sve pokvari nakon nekog vremena. Šteta.
Pola naručenog bilo je odlično, polovica tak-tak, al ajde, najeli se jesmo, uživali na svježem zraku, malo se podružili sa ponijima, na sigurnoj udaljenosti naravno jer se Vito boji životnija.
Najveći dio restorana zauzele su neke krstitke, pa smo mužić i ja tračali prikazan modni izričaj . Ajoj kakvih je kreacija bilo, a najbolje su bile haljine na silne volane od bliještećih materijala. Vrlo prigodno za dnevni događaj.

Doma smo se vratili dovoljno rano da još nađemo parking prije slavne utakmice . Neandertalci svugdje oko nas, od muzeja do stadiona , eh.