Champs-Elysees

Prva i Viti najvažnija runda proslave rođendana odigrala se u nedjelju popodne. To što mu je rođendan zapravo sutra ne doživljava i kaže da neće slaviti sa bakama i dedom. Sve se bojim….
I poklon smo morali kupiti u nedjelju jer je po njemu onda bio rođendan. I tako sam ja doma kuhala ručak , ukrasila tortu i napravila slance, a Vito je s tatom otišio u Turbo Limač izabrati poklon. S obzirom na to što mi je sve pokazivao u reklamama da hoće za rođendan , super je izabrao, Lego set poštara i jedan vatrogasni set sa pravom kacigom. Očito je u fazi uniformi . Doktorski set ima odavno, a i policijsku kapu je već tražio.
Društvo je bilo malo ali odabrano, svi cca istih godina od skoro 3 do 4,5. Prošle godine je bilo i školaraca i jedva hodajućih beba i to je bilo prezahtjevno.
Ove godine je bila samo borba za stolice, a ostalo je prošlo više nego dobro. Svi su zdušno puhali svjećice koje smo palili u jedno 4 navrata, odmah pojeli sve žele bombone koji su bili na torti i zabavljali se jedući šlag.
Komentar dviju mama je bio „fina ti je torta ali prošle godine onu koju je napravio tataaaaa ... " Je, bila je bolja, sa orasima i čokoladom al' su više uživali roditelji nego djeca, ova voćna, lagana je taman za klince. Planula je tak i tak, nije me dočekao ni komadić više jučer kad sam došla doma.
A jutros je Vito rekao dedi na telefon „posle godine je tojta bila boljaaaa“ a muž krepavao od smijeha.
E, trabala sam danas napraviti još jednu, za bake i dedu sutra kad dođu na ručak. I to je mužić predložio da napravim jednu (jedinu) koju svekrva radi, stvarno je fina, dobra starinska torta od oraha i kremom kuhanom na pari. Već sam ju radila i odlično mi uspije al' sigurna sam da bi svekrva imala neku primjedbu kako to već biva , nevezano uz to tko kuha, dakle i svom sinu prigovori. Uvijek je nešto preslano, preslatko, premalo krumpira i to kraj fine ribe npr.
Al spasila me mama koja je rekla da bude ona napravila neku svoju tortu jer ima više vremena od mene.