Champs-Elysees

Sinoć je Vito prvi put bio na koncertu filharmonije u Lisinskom. Dobili smo karte ali mužić nije bio zainteresiran iz nekoliko razloga. Petak mu je udarni dan na poslu, subota mu je radna pa se diže u pola 5, a ni repertoar mu nije bio primamljiv. Da bi on poslušao Bacha i Hendela , a revijalana glazba s početka prošlog stolječa mu se ne sluša, a ja se baš veselila Gershwinu i "Rapsodiji u plavom".
I tako sam odlučila povesti Vit iako sam znala da nema šanse da izdrži cijeli koncert.
"Jel ima tamo za kupiti kokica kao u kinu ?" pitao je kad smo se spremali
"Nema, kokica ima samo u kinu, na koncertu ne."
"Ali bit ću gladan"
"Da li ima kokica u kazalištu ?"
"Nema"
"Pa vidiš, nema ni na koncertu"
"Ponesi mi onda bananu"
"Vito, najedi se doma pa nećeš biti gladan"
Bilo mu je zanimljivo sve to u dvorani, razgledavao je kako sve izgleda, proučavao ljude. Na netu sam pogledala gdje su nam sjedala, tako da se možemo dići i otiči ako buda frka, a bez da dižemo cijeli red.
Samo je jedan stariji bračni par bio na sjedalima do nas, odmah kraj prolaza, a gospodin je prokomentirao "pa kako će taj mali izdržati toliko muzike "
Svijetla su se ugasila ikonert je počeo. Već sam prije Viti objasnila da se ne smije pričati dok sviraju ali nakon 5 minuta on je šapnuo "mama kad će se upaliti svijetla i kad će biti gotovo ?"
Kad su bile neke dinamičnije sekvence je pozorno slušao ali ipak ne više od prve trećine koncerta, tako da Gershwina nismo ni dočekali, šmrc, nego izašli .
Sve u svemu za prvi put nije loše, punih pola sata nečega što mu se baš i ne sviđa ali čisto da stekne novo iskustvo .