Champs-Elysees

Vikend je bio pun događanja, barem općih, a mi smo ga proveli prilinčno mirno i ugodno.

Počela je kineska godina Tigra. Našu malu obitelj čini jedna Zmija i dva Psa, a prognoze nišu baš blistave ni za jedan ni za drugi znak. Tja...

Najljepši poklon za Velentinovo je bio da je mužić napokon bio slobodan (nakon 13 dana u komadu, nema vikenda, nema slobodnih dana) . Poklone nismo kupovali osim Milka čokoladnih pralina (srčeka) koja smo potamanili već dan prije. Ja sam sama sebi poklonila trač- časopis al ne zbog tračeva, nego zbog filma „Ljubav u doba kolere“ koji je bio uz časopis. Nisam ga gledala u kinu, kao ni hrpu drugih u posljednjih nekoliko godina . To je valjda jedina knjiga koju sam čitala 3 godine i u principu daleko više volim druge Marquezove romane. Film nije dobio bog zna kakve kritike al svejedno ga baš želim pogledati.

Dilema za izlazak bila je između fašnika u Samoboru i izložbe Vlahe Bukovca. Trajala je vrlo kratko, jer Viti Samobor nismo ni spominjali. Bili smo prošle godine i upće ga maškare nisu nešto specijalno zanimale, nego luna-park.
Tako da smo otišli na prekrasnu izložbu u Klovićeve dvore . Bilo je puno ljudi, čak smo stajali u prilično dugačkom redu za ulaznice ali l to zato što je zastoj napravio netko iz vlade (mislim da barba Luka) koji je morao pogledati izložbu solo , prije službenog otvaranja u 11 sati . Al iplatio je kartu, sigurno, to su rekli jednom penzioneru sa invalidskom iskaznicom koji je kupovao ulaznice prije nas, da za Bukovca nema besplatnih ulaznica, čak je i L.Bebć platio svoju.
Izložba je krasna, Vito je bio prilično strpljiv iako je pred kraj počeo zapitkivati „a kad ćemo domaaaa ?“. Nije mu to prva izložba, pa zna da moramo pogledati od početka do kraja.
Kako je odnevno u fazi „fizičkih atributa“ tj cica i guzica, na ulazu u dio gdje su bili aktovi mužić mi je šapnuo "pripremi se na komentare“ al nije ih bilo. Srećom, prošlo je bez riječi što mi je drago jer smo bili okruženi samim penzionerima tj. većinom penzionerki u prastarim pelc-kaputima i sa natapiranom kosom, koje bi se valjda zgražale.
No, zato si je doma dao oduška. Gledali smo snimku „Bala pod maskama „ iz Lisinskog, pa kad su se pojavile brazilske plesaćice, vrlo oskudno odjevene, obojica su zanijemila i ostala bez daha valjda , na trenutak , a onda je Vito sav oduševljen počeo komentirati i nije prestao valjda sat vremena.
Mužić je rekao da iduće godine idemo i mi, da ću ja biti Carmen a on don Jose