Champs-Elysees

Eeee gdje sam bila prošle godine na današnji dan, u ovo doba…. na aerodromu, u Paris se išlo . Nije da pamtim taj datum zbog toga nego je to dan između naših rođendana, mog jučer, njegovog sutra. Torta je ove godine bila jedna (prošle godine dvije), koju sam radila sama, a Vito i mužić sjedili u kuhinji i gnjavili , uglavnom oko šlag . Vito bi ga mješao i koješta radio s njim, a mužić da on uopće ne bi šlag , a meni na voćnu tortu mora ići šlag. Na kraju je bilo kak’ sam zamislila .
Nije bilo neke specijalne proslave, obiteljski ručak bez mužića jer je on radio, pa onda još i išao kod svekrve odvesti je na glasanje. Kad si na bregu niš nemreš obaviti sam…al ajde, poslala je salenjake koje je taj dan napravila što je za nju koja napravi kolače 2x godišnje veliki trud. A i fini su bili
Više se veselim nekom izlasku sa frendicama, kad se uspijemo uskladiti sa terminima.
Mužić kao ne slavi rođendan, to mu je kao bez veze , dan kao I svaki drugi bla, bla, bla. Al’ nema ništa protiv da mu napravim tortu . A ne buni se ni protiv poklona.
On u svemu mora biti prvi, tak da obavezno poklon dobijem prije rođendana al ove godine su ga zeznuli , jer sam već u petak dobila na poslu poklon. A ja pak volim da sve bude baš na datum, tako da će on svoj dobiti sutra. Uvijek uspješno posakrivam poklone tako da ih ne nađu onu kojima su namjenjeni.
Približavamo se onome što je izjavio prošle godine da zejdno imamo 100 godina I 200 kila . Nije baš tako iako smo bliže ovom prvom nego ovom drugom.
Drugo u svakom slučaju možemo smanjiti, a prvo nikako, šmrc.