Champs-Elysees

Kako to već biva u životu najčešće se dogodi da kad imamo vremena nemamo novaca i obrnuto . Tako i kod nas, zbog muževog posla rijetko se dogodi da imamo dugi zajednički vikend.
Trenutno imamo puno zajedničkog vremena ali su financije katastrofa….
Uglavnom, praznični petak ujutro, ručak se krčka ,a mužić kaže „sutra će biti sunčan dan, mogli bi skočiti u Veneciju na kavu, haaa ? “ . Meni naravno srce zatitra čim je nešto takvo na vidiku. Al s druge strane kucka glas razuma . On naravno razveže priču , cijeli plan, kuda bi mogli ići , što bi mogli raditi . I skoro sam pala ali nisam, zbog jedne rečenice koju mi je rekao prije otprilike mjesec dana „tvoja je dužnost kao supruge da me obuzdaš“ (šifra Diners - totalno smo zaglibili).
I tako je Venecija ipak otpala, jer za 10 dana imamo registraciju auta i kresanje minusa na tekućem….eh

Al nije da nismo svaki dan negdje bili. U petak svi u Maksimir, a mi baš na suprotan kraj grada, šetnju Novim dvorima kraj Zaprešića. Malo ljudi, ugodna šetnja, kava kraj golf igrališta.
U subotu roštilj kod svekrve. Prema prognozi je trebalo biti sunčano i toplo, a kad tamo poluoblačno i vjetrovito,na kraju smo jeli unutra i stigli doma taman sa prvim kapima kiše, pa je friško oprani veš spašen.
U nedjelju smo pak otišli kod mojih, 80 km od Zagreba (prema sjeveru), obavili neke poslovne i obiteljske „sastanke“, Vito se nauživao svježeg zraka, izvozio svoj vozni park (2 bicikla, traktor, tačke) i imao dramatičnu epizodu sa susjedovom kujom koja je na sreću dobro prošla.

Isprobala sam muffine prema Marinom receptu. Jako fino samo što ću slijedeći put umjesto čokolade staviti nešto kiselkasto, npr višnje ili borovnice .