Champs-Elysees

U subotu smo imali goste. S astrološke strane nas je bilo : 3 Ovna (od toga 2 rođena istog datuma ali različite godine ), 2 Jarca i jedan Škorpion, a baš je bila dobra atmosfera, harmonična dapače .
Vito je cijelo jutro pitao „a tko danas dolazi?“ valjda je to ponovio 100 puta. A onda se njih dvojica malih nisu baš puno fermala . Jer je mali L tek 16 mjeseci, nije ga baš previše zanimao Vito, još manje njegove igračke ali zato je zdušno puna 2 sata hodao s ključevima po cijelom stanu i „otključavao“ vrata. Za krepat . A mama ili tata za njim. To je ono „divno“ doba kada puno mogu, malo razumiju i jedini način da si nešto ne naprave je da su stalno pod paskom. Nema zajedničkog ručka, kaj god, kad tata ruča, mama hoda za malcem i obrnuto.
Tatu sam dotukla informacijom da tek sa 2,5 godine (to je bio naš slučaj vjerojatno ima i drugačijih) možeš nešto djetetu objasniti ili dogovoriti se.
Tata ja očajno zavapio „pa daj barem laži malo,reci do dvije“ .
Oko ručka se naravno pobrinuo mužić , a kako i frendičin muž jako voli kuhati tako su imali neiscrpnu temu za razgovor iako su se njih dvojica zapravo vidjela tek drugi ili treći put.

Vitin biser – malom L. je mama stavila partiklu oko vrata, a Vito nije htio ručati dok nisam i ja našla njegovu ! Koju je naravno jako rijetko htio imati oko vrata dok je trebalo. Čudo da je nisam bacila, jer sigurno godinu dana nije u upotrebi.