Champs-Elysees

Čim sunce grane i temperature se dignu, odmah živnemo . Nije meni ni zima mrska al' ipak se veselim izlasku iz zimskog ruha.
I tako su ovaj vikend napokon pospremljeni kaput i čizme (nadam se da ih neće trebati ponovo vaditi), a ja uskočila u cipelice , jaknu , laganu pelerinu. Odmah krenu svježije odjevne kombinacije, malo drugačija šminka, laganiji parfem. Nema to previše veze sa godišnjim dobom kao takvim ali zimi mi je mašta i kombinatorika na najnižoj razini
Ovaj su se vikend naveliko prale zavjese i prozori ;mužić inicirao i obavio 95% posla, moje je bilo samo da namjestim na pravi program i stavim odgovarajući detergent u veš-mašinu .
Na kuhinjskom prozoru puno lončanica sa procvalim zumbulima i ostalim cvijećem.

U nedjelju smo uživali u prijepodnevnoj Makismirskoj šetnji ; Vito , moi i frendica sa svojim klincem koji je 4 mjeseca mlađi od Vite.
Prekrasno vrijeme je mnoge izmamilo u šetnju ali smo se uspješno probijali između malih i velikih biciklista, rolera, romobila , kolica. Na Vidikovcu je bio glavni dobitak naći slobodan stol ali uspjeli smo , s time da sam ja svoju kavu popila u miru, a frendica stalno trčala za svojim malim jer je potpuno različit tip djeteta od Vite koji je mirno sjedio i ispijao sokić, a malac cijelo vrijeme trčkarao okolo pa ga je morala loviti. Ne može sjediti 5 minuta na miru.
Vito je cijelo vrijeme bio začuđujuće dobar (nije da nema sve češće takvih faza), pa nisam sigurna da to nije zbog toga što se želio dopasti i slušati kak ga frendica hvali .
Naime, čim smo se vratili doma se lagano razulario .

Onima koji nemaju djecu preporučam da preko vikenda izbjegavaju ispijanje kave na takvim mjestima, jer tu količinu dreke, vriskova različitih frenkvencija, lopti i ostalih igračaka koje lete okolo – samo roditelji mogu podnijeti.