Champs-Elysees

...ne bu dobro.
100 metara od doma, na putu do busa sam nagazila u neku rupčagu na nogostupu (točno ispred Ekonosmkog faksa) i raspala se koliko sam duga i široka U pola 7 ujutro još je debeli mrak, osvjetljenost slabašna, a ni ja noću ne vidim najbolje.
Srećom ništa nisam natukla ni strgala (koliko je za sada vidljivo), osim čarapa ali rezervne i onako uvijek nosim u taški. Vjetar mi je nekoliko puta izokrenuo kišobran, sve je prepuno lokvi tak da sam na posao došla mokre kose (a ujutro se digla u 5,15, oprala kosu i napravila frizuru ), mokrih nogu (rezervne cipele srećom isto uvijek imam), skoro pa mokrog balonera i mokre suknje.
Sad sam u polusuhom stanju. od frizure će valjda nešto biti, čarape i cipele sam presvukla, baloner se suši na vješalici ali sjedim u polumokroj suknji.

Sreća da je petak