|
(Polu)planirano kazalište nam je propalo. Kako mužić nema standardno radno vrijeme, tako nemamo ni uobičajeno vikende tj da smo svi doma pa možemo nekud odplanodovati. Subotom nikada nije slobodan, obično tek svaku drugu nedjelju.
Petkom obično pogledam na internetu kakvih događnja ima u gradu i što bi bilo zanimljivo za Vitu.
Bilo je zgodnih kazališnih predstava na repertoaru ali subota prijepodne nam nije pasala, a za nedjelju smo već imali dogovoreno druženje sa Vitinim prijateljem tj mame su prijateljice  , pa onda "moraju" biti i njih dvojica , a baš su i istih godina. Naše se druženje obično pretvori u budnu pasku da se ne potuku iako svaki put to i naprave, čisto da se pokaže tko je jači i tko je na čijem teritoriju. "Muške spike" valjda  , pa makar su obojica još u pelenama.
Dakle u subotu nakon ručka Vito nije imala namjeru zaspati, pa smo se spremili u kazalište, predstava u idealno vrijeme, 5 popodne, "Rock'n'roll za dva miša" u "Maloj sceni". Došli smo 45 minuta ranije ali su nas na blagajni u čudu gledali "nemate rezervirane karte ? Ma to vam je sve stalno rasprodano stalno". Pa im objašnjavam da nemrem rezervirati karte jer ne znam hoće li spavati ili neće popodne, a kad se rezerviraju moraju se i kupiti najkasniej dan ranije.
E onda je "teta" počela da je on premali, da je to predstava za +4 godine, da su im čak pedagozi koji su bili na premijeri rekli da je za 5 godina, da je jako glasna muzika i da djeca znaju izaći van i bla, bla, bla. Teška filozofija. pa nismo prvi put u kazalištu. A na kraju veli da predstava traje 45 minuta, a mi bez problema odgledali predstave od sat vremena.
Uglanvom, nakon što je "teta" odfilozofirala svoje, na kraju je rekla da ipak pokušamo doći 10 minuta prije početka predstave, možda netko ne dođe pa bude mjesta. Al da joj je bio netko poznat bilo bi mjesta odmah, uvjerena sam u to.
Doma je tati ispričao da "nije bijo kajata kazajistu" al' nije bio ni pretjerano tužan jer se ako ništa taj dan stvanro navozio tramvajem, a to mu je još uvijek najdrži oblik prijevoza.
Jedina je neugoda (meni  ) što čime se otvore vrata počne "oču ja sjesti, oču ja sjesti" i uzalud objašnjavanje da nema mjesta (ako nema) i da idemo samo dvije stanice npr.
Uvijek mu se netko digne i smije se pri tome al' me je jedna baba oprala u subotu kad mu je netko prepustio svoj stolac "ja mu to ne bi dozvolila, tak ga samo razmazujete"
Došlo mi je da joj kažem da je subotom tramvaj uvijek prepun takvih kao što je ona, dakle penzionera koji baš taj dan moraju ići na plac kad i mi koji cijeli tjedan radimo.
Ali sam odšutila.
Ni meni nije drago da se Vito tak ponaša ali druga mi je opcija da sa 3 vrećice u jednoj ruci i njim u drugoj ruci idem doma pješice.
A i ni ne očekujem od djeteta njegove dobi savršeno ponašanje, mora imati neku žutu minutu. Na placu je jako dobar, strpljivo čeka u redovima, ne otima mi se iz ruke, samo tu i tamo hoće on platiti :smijeh.
|