|
Praznike su obilježile tužne vijesti. 31 ujutro se mužić probudio u cik zore i još u krevetu mi počeo prepričavati svoj san koji nije imao nikakvih loših slika , no u njemu je izazvao neki nemir i nelagodu, pa je prokomentirao „nešto će se loše dogoditi“.
U 11 je zazvonio telefon – jako tužna vijest koja me je dobro zdrmala, pa sam cijeli dan bila lagano odsutna.
Raspoloženje mi je popravio razgovor sa 2007 dok smo mi još bili u 2006. Nazvali smo frendicu na južnu hemisferu koja je već bila u novoj godini, dok je nama preostalo još 11,5 sati stare.
Novu smo dočekali u pidžamama i spavačici, sa čašom šampanjca.
Vitu nismo stavili odmah u krpe,nego ga pustili da bude mrvicu duže budan. Stavili ga u kolica ispred telke , dečko se naplesao i napjevao samo tako. Kad vidi da se pjeva i pleše, poludi, maše rukama i ciči. I kad se dobro izdivljao, bez pogovora je zaspao.
Sve je bistriji i ima svoje štosove. Najnoviji je da ako ujutro vidi mene u krevetu, onda mu kao padne duda iz kinderbeta, a zapravo je baci i onda krene proizvoditi razne zvukove, dok se ne dignem i dam mu dudu al to onda znači i da ću njega dignuti.
Tati to ne radi.
1.1. puno telefona sa čestitkama i dojmovima sa dočeka. Ma nitko nije ni bio na dočeku osim svekrve, koja je sa svojim penzionerima kao i svake godine bila negdje i plesala cijelu noć…strašno je bole koljena i nemre ovo i ono i jedva se popne po štengama, al nevjerojatno kak može plesat, mora da to lijeći zglobove. 
I u svim tim telefonima, još jedna tužna vijest, pa dan za danom, stvarno malo preveć.
Al život ide dalje, na poslu se odmah zahuktalo, nevjerojatno za prvi radni dan kad smo svi još malo usporeni osim mog direktora izgleda…on je prepun energije i ideja  .
|