Champs-Elysees

Sve me češće (da li to znači da nemam vlastitih ideja ?!) na post potakne nečiji post. Ovaj put je to sepijin post o razlici u godinama.
Al' ne bih ja o toj razlici (kod nas ni nije izvan uobičajenih okvira) nego općenito o tome što nas o onome što nas spaja i razdvaja tj u čemu smo slični a u čemu različiti.

U svakom odnosu postoje razlike, no nekako nam je ipak najvažnije to spajanje i razdvajanje u odnosu sa našim životnim partnerom.
Razlike uvijek postoje , negdje ih je jako puno, negdje ih je jako malo ali važno je zapravo kako te razlike proživljavamo, da li nas jako smetaju, ljute, čine nervoznima ili se ne obaziremo na njih.
Važno je zapravo da naš partner ima upravo ono što nama treba, može to biti jedna samo nama važna sitnica koja zasjeni sve ono drugo u čemu se razlikujemo.

Kod nas dvoje su u posljednje vrijeme razgovori oko stanovanja. Da ne ulazim previše u detalje ali on bi živio u kući – ja u stanu (gdje i živimo). Što je najbolje (ili najgore) kuća postoji ali i nekoliko neodgovarajućih „sitnica“. ...
On meni o prednostima kuće, ja njemu o prednostima stana (na ovoj lokaciji).
Zaključili smo (tj ja) da će to uvijek biti kompromis , ovdje on baš nije potpuno zadovoljan, a u kući ja ne bih bila/ili ne ću biti zadovoljna.

On jug – ja sjever iz čega proizlaze i razlike u temperamentu . On topao, otvoren (naizgled, a zapravo ja imam daleko dublje, intenzivnije i dugotrajnije odnose s ljudima), srdačan i tipično Dalmatinski promjenjivih raspoloženja – nevera dođe samo tako ali isto tako i prođe. A ja distancirana, nepovjerljiva, staložena i najčešće predvidljiva.

On vene za morem (naravno) i voli teški kamenjar u kojem ja odmah zapadnem u depresiju, jer meni je najljepši pejzaž tipično alpski – zeleni proplanci okruženi snježnim vrhovima planina, bistre rijeke i jezera.

Ima tu još nekih razlika ili različitih pristupa ali ono što nas spaja osim Ljubavi naravno, nacionalnosti, vjere, pa i isti astrološki znak su kuhinja, krevet i putovanja.

Oboje volimo kuhati i papati i normalno nam je da se kuha svaki dan i da se za stolom odvija puno dnevnih razgovora, zapravo nam dan i počne za kuhinjskim stolom . Puno vremena provodimo u kuhinji, ne isključivo u kuhanju, valjda smo zato i prvo do temelja preuredili baš tu prostoriju
.
U krevetu (ne samo seks, najbolji seks se ipak događa izvan kreveta) sve funkcionira, od toga da meni ne smeta njegovo hrkanje (dok npr neke moje frendice izluđuje hrkanje njihovih muževa pa se odmetnu spavati u drugu sobu, hm,…da li je to samo zbog hrkanja ?), a njemu ne smetaju „zabrane“ koje vrijede od početka. Nema pušenja (cigareta) u spavaćoj soba i nema TV-a, jer ne želim spavati u sobi gdje mi nešto titra i zrači .
I spavamo ispod istog popluna (nema svatko svoj pokrivač) , zagrljeni ili se barem dodirujemo nekim dijelom tijela (rukom , nogom i sl).

A putovanja, ah putovanja. Stalno negdje putujemo, ako ne fizički , onda preko ekrana jer obožavamo gledati dokumentarce ili izvučemo neki od vodiča , listamo i maštamo kuda ćemo ići. Na putovanjima sa jako dobro slažemo, dakle nije da bih ja plazila po muzejima dok bi on nešto drugo. Uvijek je to ispunjen dan od početka do kraja ali ne strogo po nekim napucima ili planu, pa da se trči od točke A do točke B, nego sve u nekom normalnom ritmu, po danu razgledavanje, odmor na nekoj finoj papici, malo shopinga, a navečer obavezno kazalište, opera ili koncert.
I jedva čekam da ribica malo naraste , pa da možemo svi zajedno plandovati preko granice (no, mislim da od večernjeg dijela ništa u tom slučaju ).

A najvažnije je da nikad oboje nismo u lošoj fazi, uvijek jedno drugo izvlačimo iz tmurnih misli i puno se smijemo.