Champs-Elysees

Dakle ! Fulali smo i mjesto i vrijeme , a uz nekoliko drugih "briljatnih" poteza eto ljetovanja za duuugo sjećanje. Kao što jutro reće mužić sinu "sva sreća da si premali pa se ničeg nećeš sjećati".

Udala se za Korčualana, a VLASTITOM KRIVNJOM završila u Diklu ????!!!! Zašto ove godine nismo išli u V.Luku malo je složena priča i ne da mi se o tome. I tako listali mi katologe mjesec-dva, još dok je zbog financijskih okolnosti ljetovanje bilo upitno, a onda su se dogodili neki preokreti , pa je ljetovanje postalo izgledno. Trebalo je samo odabrati. Najuži izbor su bili otoci, Hvar i Korčula (ipak). Plan je bio u drugoj polovici kolovoza ili čak početkom rujna. I onda je meni pala na um "briljantna" ideja da nazovem poznanicu (zapravo je više od poznanice a manje od frendice) koja u Diklu (al ja stvarno nisam imala pojma kak to zgleda) ima apartmane, novi, stari 2-3 godine. Znam kad ih je kupovala , opremala i koliko je pričala o njima. Nazvala, pitala imala li mjesta od 20.8. - ima, ona mi poslala fotke mailom, sve je izgledalo OK, apartman sa pogledom na more, cijena OK i još mi kaže da mogu platiti u ratama, pitam koliko ima do plaže - kaže 3 minute. Dobro. Konzultiram se sa mužićem i on kaže, vjerojatno vođen ono što mi je vidio na faci , a nisam izgovorila da je možda ipak najbolje da se odlučimo na to, jer je blizu i jer smo u Zadru pa to doktori su isto blizu ako zatrebaju za bebu.

Za 3 dana nazove ona i kaže da joj,joj, da joj je agencija javila da ima dvije talijanske obitelji u tom periodu i da agenciji mora to dati i da li bi možda nama odgovaralo da idemo od 5.8. A mi ispižđeni zagrebačkim vrućinama i u želji da se što prije dočepamo mora - pristali. I bravo Champs - odmah sve platiti , kao , da se toga riješim i da slučajno ne potrošimo lovu. I ko' muhe bez glave iako nam nije odgovaralo da idemo u subotu, a i nismo planirali 2 tjedna nego 10 dana, ali eto ona iznajmljuje od subote do subote, pa može ili tjedan ili dva, ne 10 dana. Ajd' dobro. Ko zadnje tuke ! Ja sam taj koji plaća, pa kako sam mogla dopustiti da mi za moje novce netko postavlja uvjete ?!?!

Ajd dobro, došli smo nekako te subote u Diklo, Vito je super podnio put,baš je bio dobar, jedino mu je dopizdilo kad smo stajali ispred sv.Roka al dobro malo smo se nosali pa je bilo dobro. Išla je s nama na nekoliko dana i moja mama, na nagovor zeta, da mi napokon možemo izaći navečer. Zadnji smo izlazak imali 2 dana prije poroda, dakle skoro 4 mjeseca navečer nismo prismrdili van.
I stigosmo u Diklo. Još dok smo se vozili do apartmana nešto mi se nije baš sviđalo, a već drugi dan smo se složili da je to najružnije mjesto na kojem smo ikada bili. Apartmani i stambene zgrade, uske cestice , nema nogostupa, nema rive, nema nikakvog mediteranskog ugođaja, ništa, samo krcate plaže, jedan dučan koji izgleda ko skladiše, u istoj zgradi uredan "kiosk" Tiska, ispred nekoliko štandova sa voćem i povrćem i o da, turistički ured, boravišnu taksu uredno naplačuju !. Ni bankomata , ni pošte. Nekakvi restorani i kafiči uz cestu i nekakva 2 kafiča na plaži. Sastav publike - bože sačuvaj, ma turizam najniže vrste.
Najprije 3 dana nisam mogla doći sebi od užasa i nikako se nisam mogla opustiti da si kažem - jebi ga, šta je tu je, ajmo sad od svega toga napraviti najbolje što se može.

Aha, o da, ni apartman nije onaj sa slika , nego drugi, koji ne gleda na more nego na šikaru i ispod kojeg smrdi septička ! I da nisam sve platila, odradila bih nekako tjedan dana ,a onda bi se pokupili i otišli negde. A i da se ne radi o poznanici bi uredno rekla sve što ne valja . A ovako sam odšutila i sad ću do idućeg ljetovanja slušati muževo podjebavanje,kao , priča sa sinom "Bilo nam je pjekjasno. Mamu ćemo zaposliti kao turističku djelatnicu".
I još jednom mi se potvrdilo da je najgore imati posla sa rodbinom i poznanicima. Al sama sam si kriva .

Do plaže naravno nema 3 minute nego nešto više što nije strašno jer meni nije problem hodati. Hodala sam ja nekih prijašnjih godina u Jelsi i 20minuta do prekrasne pješćane plaže, dina uvalica, a more ujutro ka uje, ah. Pa mi se stalno vrtila ta plaža u mislima, a i divni Ošjak , Proizd i Garmo u Luci, sa usamljenim valama, pa sjedneš na kamen i gledaš more i duša ti je puna.
I nema mora do onog kada dođeš u Split, pa sjedneš na trajekt, pa na otok, gdje je sve intenzivno do srži i boje i mirisi i vidici i ljudi i vino...i to je ona prava Dalmacija iz koje se vratiš ispunjen .

No da, vratimo se u pjekjasno Diklo. Ne, nismo se tamo kupali, do zadnjih dana kada više nismo imali snage pakirati za plažu svu tu bagažu, flašice, bebimil, čaj, pelene, maramice ovakve i onakve, igračke, bazenčić, luftić, ručnik itd. Trebalo nam je sat vremena da se spremimo, pa Vito u nosilicu, pa u auto, pa 12 km do Punta Skale gdje su ajde, normalne plaže koje nisu bile krcate , a i more je bilo kristalno čisto. A ima i hlada što je bilo najvažnije za njega. I tako sve one dane dok nije padala kišurina. A kad je krenula, padala je tri dana za redom. Prvi kišni dan je muž nadobudno otišao u ribarnicu po ribu , pa ga je oprao takav pljusak da je skinuo tenisice koje su bile totalno mokre, potfrknuo hlače i hodao bos po Zadru. pa ga neka prodavačica pitala "a di su van postole?"
Mama je već bila otišla, pa nismo navečer mogli ni van, pa su se dani pretvorili u knjige, novine, tv, hranu i sex. Ne zvući to loše, al na ljetovanju mi treba i nešto drugo.
A kad je kiša napokon stala , naučili smo Vitu na večernje izlaske. Inače je u krpama oko 9 navečer i pajki do pola 6 - 6 ujutro. Svaku večer drugo mjesto - Nin , Sv.Filip i Jakov, Biograd itd. Bogme mu se sviđa izlaziti. probudio se čim smo ga stavili u kolica i ušli u vrevu. No, obično i smo ga morali dignuti da dečko vidi šta se događa. Sve je promatrao širom otvorenih očiju , a na povratku u autu opet zaspao i mirno nastavio spavati u svom kinderbetu.To je produžilo i jutarnje spavanje, pa smo obiteljski odspavali do 9 ujutro.


Sve u svemu sam se naspavala, uspjela pročitati 2 knjige, odmorila i to je sve. Na povratku doma sam se osjećala nekako zakinuto i neispunjeno, a najviše mi je žao jer je ovo ljeto bilo jedino (ne znam hoće li se ikada ponoviti) kada nismo bili limitirani vremenom. Mogli smo izabrati bilo koji termin i otići bilo gdje.

Al dio negativnih osjećaja prošao je čim je Zagreb bio na vidiku. Strašno se volim vratiti doma .