|
Usporila sam i već treći dan funkcioniram kao prava trudnica koju do poroda dijele još tjedan-dva ili tri. Ne zamaram se više time što bi sve trebalo i u trenutku kad osjetim da mi je dosta - odmorim.
Je, napokon su krasni proljetni dani i najljepše je vani, no shvatila sam svoja ograničenja. Pa je tako frendica u subotu došla do mene na kavu, jer moja je snaga bila taman za otići do dučana i natrag. I bilo nam je čisto dobro i doma i zapravo sam se baš opustila i uživala u pravim ženskim razgovorima. Odnosno u temama koje su vezane uz njen ljubavni život , službena putovanja i sl.
Ništa majstori, svekrve ovo i ono.
A nedjelju sam cijelu provela doma. Jer mi je baš tako pasalo. Još sam imala problema sa tlakom pa sam bila u nekim čudnim valovima. Trebali smo ići kod svekrve, no na kraju je mužić otišao sam, a ja sam odspavala u sred dana, malo prosurfula po netu, skuhala ručak i baš mi je takav dan trebao. Očito. Čak sam uspjela pokrenuti organizam na izbacivanje suvišne tekućine koja se skupljaaaa , pa se i tlak sveo u normalne okvire.
Pa je navečer nazvala jedna frendica koja se vratila sa duhovnog seminara, pa druga koja se vratila iz Pariza, pa su sve to teme u kojima uživam i koje me opuštaju  .
I danas sam skroz laganini. Pravim se da dvije mašine veša + dvije na štriku ne postoje. Kao i još neke stvari koje se trebaju posložiti al' već će se nekako posložiti.
Važno da sam posložila 80% torbe za bolnicu., da ne bi u zadnji čas bilo panike.
Jedini je izlazak iz kuće bio do pošte i dučana, a nakon toga Cosmo , kauč , tijelo u horizontalu i mozak na pašu  .
Već će sutra biti ludnica (znam iz pouzdanih izvora  ) al sutra je sutra, a danas je danas.
|