|
Ovaj tjedan na francuskom deremo po gramatici. Prije nego što sam se upisala (prije 4 godine) stalno sam slušala primjedbe kak je to krasan jezik al' gramatikaaaaaaaa. I kako to već biva sa predrasudama, ljudi se ne pozabave nečim lijepim , zanimljivim ili uzbudljivim samo zato što im se čini da je to iz nekog razloga nesavladivo. No, treba probati, pa ako doista ne ide, baciti se na nešto drugo što ide lakše. Takav je barem moj princip.
Uglavnom, ide moja peta godina učenja i ispada da mi je upravo gramatika najlakše savladiv dio. Vjerojatno zbog toga što ima neke gotovo matematičke zakonitosti. Naravno, ne sve, nepravilni glagoli nemaju ama baš nikakvu zakonitost ni logiku, njih treba bubati napamet.
Usudim se reći da mi u cijelog grupi gramatika ide najbolje odnosno da najbrže polovim stvari. Naravno , kada sam najmlađa, a četrdeseta samo što nije zakucala na vrata :-))))))). Što znači da je ostatak skoro pa penzionerski. I kak to već sa njima biva, ne samo da sporo shvaćaju, što nije strašno, nego imaju otpor prema načinu učenja. Ima jedna gđa koja je profi čak donosila neke prastare udžbenike da joj pokaže kakva bi trebala biti metodika. Profa joj je objasnila da se sistem učenja jezika promijenio…no ovoj je to i dalje teško shvatiti.
Zapravo, nije problem u sistemu iako nekome odgovara više , nekome manje, nego opet u nama.
Ni meni na prvoj godini nije bilo lako, kad sam bila skoro najstarija, a sve oko mene studenti. Njima je to puno bolje išlo jer im je mozak do te mjere u treningu da lako primaju nove informacije. Pa sam na prvoj godini kaskala, na drugoj došla k sebi,a na trećoj bila jako zadovoljna svojim napretkom.
Nikad mi nije palo na kraj pameti odustati, jer me taj sat francuskog baš opusti, bez obzira na to što ponekad dođem umorna , no obično izađem obnovljene energije.
|