subota, 07.05.2011.
volim Te.i uvijek hoću.i kadgod mi u životu bude teško sjetit ću se Tebe i tvoje borbe i želje za Životom.
voljela bih da ti mogu pomoći.
voljela bih da te toliko ne boli.
voljela bih da sklopiš oči nađeš svoj mir.
istovremeno nijedan dio mene ne želi u popunosti pustit Te.
borim se već danima,mjesecima protiv tog osjećaja.
sebična sam.
ne mogu se pomiriti s tim da te uskoro neće bit.
moja najveća utjeha, moja najveća podrška, zapravo moja najbolja prijateljica.
moja inspiracija.
gledam te iz dana u dan kako se mučiš, kako doslovno umireš u bolovima.
i jebene metastaze. voljela bih da imam magičnu ruku i da prođem njome i da sve nestanu.
boli me što me katkad ne prepoznaješ, a onda uvijek negdje im se odupreš i sjetiš se da sam to ja, tvoja mala crvena. ma ime nije ni bitno.prepoznajem po tvom iskrenom osmijehu da znaš tko sam. i onda ti pričam što smo sve zajedno radili i koja smo sve mjesta posjetili. i ljude koje smo znali, i kojih više nema. i što si me sve naučila kuhati.i znam da se nekih stvari prisjetiš.
volim te, najviše na svijetu.
i uvijek hoću.
i uvijek ću pamtit tvoju snagu. i tvoju volju za životom
i zbog tebe želim vjerovati da postoji raj, i da ćeš tamo pronać svoj mir.
