najljepse ljubavne pjesme

---

Click here: NAJLJEPSE LJUBAVNE PJESME

---

Pa ipak — da si samo katkad htela U zanosu, i sličnoj mekoj svili, da kažeš nežnu reč iz srca vrela — I mi bi možda dugo srećni bili! Ispod smo izdvojili sto ljubavnih pjesama, ali iščekujemo vaše komentare i vama najdraže ljubavne pjesme.

Bio sam dijete, i bila je dijete u carstvu kraj mora to bi al više nego ljubavlju mi smo se ljubili ja i Annabel Lee. Poezija je dnevnik ribe koja živi na kopnu a htela bi da leti. Kako, mimo tebe, njom da grlim stvari i daljine? Kada sunce sa nebeskog svoda medju krosnjom bas tebe ugleda, kad dobijes blagoslov od boga zarko zelis ali djavo neda, Ti si bila san zivota moga.

najljepse ljubavne pjesme - Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Povratak Dobriše Cesarić Ko zna ah, niko, niko ništa ne zna. Možda je pao trak istine u me, A možda su sanje. Još bi nam mogla desiti se ljubav, Desiti - velim, Ali ja ne znam da li da je želim, Ili ne želim. U moru života što vječito kipi, Što vječito hlapi, Stvaraju se opet, sastaju se opet Možda iste kapi - I kad prođe vječnost zvjezdanijim putem, Jedna vječnost pusta, Mogla bi se opet u poljupcu naći Neka ista usta. Možda ćeš se jednom uveče pojavit Prekrasna, u plavom, Ne sluteći da si svoju svjetlost lila Mojom davnom javom, I ja, koji pišem srcem punim tebe Ove čudne rime, Oh, ja neću znati, čežnjo moje biti, Niti tvoje ime! Pa ako i duša u tom trenutku Svoje uho napne, Sigurnim će glasom zaglušiti razum Sve što slutnja šapne; Kod večernjih lampi mi ćemo se kradom Pogledat ko stranci, Bez imalo svijesti koliko nas vežu Neki stari lanci. No vrijeme se kreće, no vrijeme se kreće Ko sunce u krugu, I nosi nam opet ono što je bilo: I radost, i tugu. I sinut će oči, naći će se ruke, A srca se dići - I slijepi za stope bivšega života Njima ćemo ići. Ove noći Pablo Neruda Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Noćni vjetar kruži nebom i pjeva. Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Volio sam je a katkad je i ona mene voljela. U noćima kao ova, držao bih je u svom naručju. Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom. Voljela me, a katkad sam i ja nju volio. Kako da ne ljubim te njene velike nepomične oči. Ove noći mogu napisati najtužnije stihove. Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio. Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju. I stih pada na dušu kao rosa na livadu. Nije važno što je moja ljubav nije mogla zadržati. Noć je zvjezdovita i ona nije uz mene. Ista noć odijeva bjelinom ista stabla. Mi sami, oni od nekada, nismo više isti. Više je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio. Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho. Kao prije mojih poljubaca. Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim. Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav. Jer sam je u noćima, kao ova, držao u svom naručju, Moja je duša nespokojna što ju je izgubila. Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje, I ovi stihovi posljednji koje za nju pišem. Povratak Antun Branko Šimić Ti ne slutiš moj povratak i moju blizinu U noći kad šumi u tvom uhu tiha mjesečina znaj; ne korača mjesečina oko tvoje kuće. Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu. Kad koračajući cestom mrtvo svijetlo podne staneš preplašena krikom čudne ptice znaj: to krik je moga srca s blizih obala. I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče s onu stranu mrke mirne vode znaj: ja koračam uspravan i svečan kao pored tebe. Annabel Lee Edgar Allan Poe Prije mnogo i mnogo godina u carstvu kraj mora to bi djeva je živjela koju su zvali imenom Annabel Lee. S tek jednom je živjela mišlju da voli, i da se volimo mi. Bio sam dijete, i bila je dijete u carstvu kraj mora to bi al više nego ljubavlju mi smo se ljubili ja i Annabel Lee. I zbog toga nebeski krilati serafi bili su zavidni. I to je razlog što jednom davno u carstvu kraj mora to bi, vjetar se spusti iz oblaka noću sledivši moju Annabel Lee: I došli su plemeniti rođaci njeni meni je oteli da je zatvore u grobnicu tamnu u tom carstvu što kraj mora bi. Zavidjeli su nam anđeli s neba ni upola sretni ko mi, da to je razlog kao što znaju u tom carstvu kraj mora svi što noću je vjetar iz oblaka došao i sledio, ubio Annabel Lee. Al ljubav nam bila je jača od ljubavi mnogih što su stariji bili nek mi, i mudriji mnogo nek mi, i niti anđeli gore na nebu, ni podmorski demoni zli ne mogu mi razdvojiti dušu od duše lijepe Annabel Lee. Jer mi ne bljesne mjesec da sne ne donese o lijepoj Annabel Lee kada zvijezde se stvore vidim kako gore tek oči Annabel Lee. Tako ležim kraj svoje drage, do zore, svoje drage, drage života i mlade u njezinoj grobnici uz more, u njezinom grobu uz šumorno more. Naša tajna Desanka Maksimović O tebi neću govoriti ljudima. Neću im reći da li si mi samo poznanik bio, ili prijatelj drag; ni kakav je, ni da li je u našim snovima i žudima dana ovih ostao trag. Neću im reći da li iz osame, žeđi, umora, ni da li je ikada ma koje od nas drugo voljelo; niti srce naše da li nas je radi nas ili radi drugih kadgod boljelo. Neću im reći kakav je sklad oči naše često spajao u sazviježđa žedno; ni da li sam ja ili si ti bio rad da tako bude - ili nam je bilo svejedno. Neću im reći da li je život ili od smrti strah spajao naše ruke; ni da li zvuke smijeha voljeli smo više od šuma suza. Neću im reći ni jedan slog jedini, što je moglo, ni da li je moglo nešto, da uplete i sjedini duše naše kroz čitav vijek; ni da li je otrov ili lijek ovo što je došlo onome što je bilo. Nikome neću reći kakva se zbog tebe pjesma događa u meni vječito: da li opija toplo kao šume naše s proljeća; ili tiha i tužna šuti u meni rječito. O, nikome neću reći da li se radosna ili bolna pjesma događa u meni. Ja više volim da prešućene odemo ona i ja tamo gdje istom svjetlošću sja i zora i noć i dan; tamo gde su podjednako tople i sreća i bol živa; tamo gdje je od istog vječnog tkiva i čovjek i njegov san. Zbog ljubavi Paul Elurad Razmrsio sam sobu gdje spavam, gdje snivam Razmrsio sam polje i grad gdje život provodim, Gdje svjetlo se skuplja u mojim odsutnim očima, Gdje sunce izlazi, gdje snivajuć bdim. Svijet male sreće, bez površine i bez dna, S odmah zaboravljenim čarima, Rođenje i smrt zamršava njihove dodire U neba i zemlje pomiješanim naborima. Ništa ne odijelih, već udvostručih srce svoje. Da bi se voljelo, sve stvorih: nestvarno i što je java; Dadoh joj njen razum, njen oblik, njenu toplinu I besmrtnu ulogu-njoj koja me obasjava. Ti koja imaš nevinije ruke Vesna Parun Ti koja imaš ruke nevinije od mojih i koja si mudra kao bezbrižnost. Ti koja umiješ s njegova čela čitati bolje od mene njegovu samoću, i koja otklanjaš spore sjenke kolebanja s njegova lica kao što proljetni vjetar otklanja sjene oblaka koje plove nad brijegom. Ako tvoj zagrljaj hrabri srce i tvoja bedra zaustavljaju bol, ako je tvoje ime počinak njegovim mislima, i tvoje grlo hladovina njegovu ležaju, i noć tvojega glasa voćnjak još nedodirnut olujama. Onda ostani pokraj njega i budi pobožnija od sviju koje su ga ljubile prije tebe. Boj se jeka što se približuju nedužnim posteljama ljubavi. I blaga budi njegovu snu, pod nevidljivom planinom na rubu mora koje huči. Neka te susreću ožalošćene pliskavice. Prijazni gušteri neće ti učiniti zla. I žedne zmije koje ja ukrotih pred tobom biti će ponizne. Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah u noćima oštrih mrazova. Neka te miluje dječak kojega zaštitih od uhoda na pustom drumu. Neka ti miriše cvijeće koje ja zalivah svojim suzama. Ja ne dočekah naljepše doba njegove muškosti. Njegovu plodnost ne primih u svoja njedra koja su pustošili pogledi goniča stoke na sajmovima i pohlepnih razbojnika. Ja neću nikad voditi za ruku njegovu djecu. I priče koje za njih davno pripremih možda ću ispričati plačući malim ubogim medvjedima ostavljenoj crnoj šumi. Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, budi blaga njegovu snu koji je ostao bezazlen. Ali mi dopusti da vidim njegovo lice dok na njega budu silazile nepoznate godine. I reci mi katkad nešto o njemu, da ne moram pitati strance koji mi se čude, i susjede koji žale moju strpljivost. Ti koja imaš ruke nevinije od mojih, ostani kraj njegova uzglavlja i budi blaga njegovu snu! Ljubavna pjesma Rainer Maria Rilke Kako da dušu sputam, da se tvoje ne takne? Kako, mimo tebe, njom da grlim stvari i daljine? Ah, rado bih je sklonio na koje zaboravljeno mjesto u sred tmine, u neki izgubljeni kut, u kom neće je tvoje njihati dubine. I koji ovo svirač drži nas? Sjaj u travi William Wordsworth Sada, kada ništa na svijetu na može vratiti dane prohujalog ljeta, naš sjaj u travi i blještavost svijeta, ne treba tugovati, već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti. Zaboravimo, ne radi nas, ne radi zaborava, zaboravimo da smo se voljeli, da smo se svađali i da smo bili krivi... Požurimo s danima i danima što će doći požurimo sa shvaćanjima, sa svim što me odvaja od tebe. Jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove koje smo zajedno mirisali i gazili ali, tvoje ruke bit će prekratke, a noge premorene da se vratiš... Možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života i neizrečene tajne, htjet ćemo jedno drugom reći, al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci. Jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo jedno drugome moći dati. Zaboravit ću oči i neću promatrati zvijezde koje me na tebe neobično podsjećaju. Ne boj se, jednom ćeš se zaljubiti, al' ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi podsjećati na mene. Ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam! Život je borba - nastoj pobijediti, ali ako izgubiš - ne smiješ tugovati. Cilj života je ljubav - a ona traži žrtve... Bio si moje veliko proljeće, uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti, koje ću se sjećati. Osjećat ću tugu jer sam tebe voljela, bit će to ironija tuge... Nestat će sjaja u travi, nestat će veličanstvenost svijeta. Ostat će samo blijeda slika onoga što je prošlo. Sanjam kako idem pored tebe Dragutin Tadijanović... Pred tobom se sakrivam Za uglove ulične Ili za široka stabla. U noći, sanjam kako idem pored tebe. Čekaj me Konstantin Simonov Čekaj me, i ja ću doći, samo me čekaj dugo. Čekaj me i kada žute kiše noći ispune tugom. Čekaj me i kada vrućine zapeku, i kada mećava briše, čekaj i kada druge nitko ne bude čekao više. Čekaj i kada čekanje dojadi svakome koji čeka. Čekaj me, i ja ću sigurno doći. Ne slušaj kad ti kažu kako je vrijeme da se zaboraviš i da te nade lažu. Nek povjeruju i sin i mati da više ne postojim, neka se tako umore čekati i svi drugovi moji, i gorko vino za moju dušu nek šiju kod ognjišta. Čekaj i nemoj sjesti s njima, i nemoj piti ništa. Čekaj me, i ja ću sigurno doći, sve smrti me ubit neće. Nek rekne tko me čekao nije: Taj je imao sreće! Tko čekati ne zna, taj neće shvatiti, niti će znati drugi da si me spasila ti jedina čekanjem svojim dugim. Nas dvoje samo znat ćemo kako preživjeh vatru kletu- naprosto, ti si čekati znala kao nitko na svijetu. Samotna ljubav Antun Gustav Matoš Ponoć već je prošla, svjetlo mi se gasi, Na baršunu crnom leži teška noć; Čelom mi se truni spomen tvojih vlasi - Ljubavi daleka, kad ćeš, kad ćeš doć? Ko da umrla si, Udaljenost ima smrti tužnu moć, Srcem srsi, strasti, dušom sumnje, strasi- Poginut ću noćas i za dragom poć. Ljubav bol je, plamen, Ali muči samo kad sam sam - ko kamen. Volio sam vas Aleksandar Sergejevič Puškin Volio sam Vas; i ljubav još, možda, Nije ugasla sva u srcu mom; No nek Vas ona sad ne brine više, Ja neću da Vas rastužujem njom. Volio sam Vas nijemo i bez nade, S ljubomorom i strepnjom srca svog; Volio sam Vas iskreno i nježno, Volio Vas tako drugi, dao Bog. Za tebe moja ljubavi Jacques Prévert Otišao sam na trg ptica I kupio sam ptica za tebe moja ljubavi Otišao sam na trg cvijeća I kupio sam cvijeća za tebe moja ljubavi Otišao sam na trg željeza I kupio sam okove teške okove za tebe moja ljubavi A zatim sam otišao na trg groblja I tamo sam te tražio Ali te nisam našao Moja ljubavi.

Najtuznija pjesma ikad
Znam da mozda nisam princ, i da nemam neki dar, imam srce veliko, srce isto nam je bar. Završio je trgovačku školu u Trstu i Ljubljani, potom se vratio u Mostar. Tražeći gramofonske ploče u Londonu na nekoj sam tržnici zalutala lokalni trgovac je, uzdišući, rekao što mogu, ljubavi, kad im je cijena porasla! Htela si da kratko traje,jer tako je najbolje, sta ce onaj ko sve daje, zar je ljubav greh, bas te briga da li boli, kad se voli i ne voli, tudje snove razbijes za tren. Najljepše strane ljubavne pjesme svih vremena: 1. I došli su plameniti rođaci njeni, Meni je oteli, Da je zatvore u grobnicu tamnu U tom carstvu što kraj mora bi. I mozda sam te sreo, a da to nisam znao, i sve bih tebi dao, i poljubce ti krao. Ovo su neke od mnogih ljubavnih poruka koje možete napisati na svoje čestitke. Never allow someone to mistreat you in a relationship.

[Stranice za upoznavanja slike|Kupovina preko interneta hrvatska|Sin jebe mamu]

Oznake: top, deset, srpskih, ljubavnih, stihova