CHABLIS

Žena od akcije je moja prijateljica Bugenvilija. Puno je još riječi koje bi je dobro opisale, ali ove su mi prve pale na pamet. I potpuno su točne. Ta nikad ne miruje, čak i kad se nađemo kod mene u vrtu uz čašu piva njoj vrag ne da mira nego mora nešto raditi. Kaže daj donesi vunu, vruću vodu i sapun. Iako vani bude plus neizmjerljivo. Komarci su pikali, s nas se cijedio znoj, ali uskoro su narukvice od filcane vune bile na našim zapešćima.
No, naš prvi susret izvan blogosfere bio je prije par godina na Bugenvilijinoj prvoj radionici filcanja u O'gradi. Nisam pojma imala što me čeka, niti hoće li to meni biti zanimljivo, niti tko će tamo još biti, ali morala sam pokušati. Uostalom, zašto ne isprobati nešto što nikada nisi?!
Ušla sam u prostoriju punu žena, vune i gotovih filcanih proizvoda.

Bugenvilija je čudo od žene, ta od malo vune napravi šešir ili kaput! Ali sa sobom je donijela vune više nego li je na nekoliko ovaca, sve sortirano u velikim vrećama, što po boji što po kvaliteti. Tog puta na radionici se izrađivala torba, a ja vidjevši te kape i šešire koje je ona napravila, odlučila sam pokušati napraviti šešir. Kapu. Pokrivalo za glavu. Radionica je trajala sedam sati umjesto predviđena četiri. Tako to biva kad se složi dobro društvo koje hoće naučiti, ali i silno voli brbljati. Uglavnom, ja sam se doma s te radionice vratila s nekim mješancem između šubare, kape i šešira i toliko uzbuđena da nisam mogla spavati, a sljedećeg dana sam ga ponijela na posao i svima pokazivala, i koga je zanimalo i koga nije!




Poučena iskustvom s prve radionice Bugenvilija je za drugu predvidjela izradu cvjetića. I vrijeme između 6 popodne i 9 navečer. Da budem iskrena, mislila sam da ćemo pišljivi cvijetić napraviti za sat vremena, a onda preći na izradu livade. I što ću uostalom s tim cvijetom, razmišljala sam.




Nekako mi je nakon šešira to bilo kao da idem s konja na magarca. Ali tako razmišljaju ljudi bez iskustva pa se to i meni malo obilo o glavu, srećom vuna je meka pa ne boli.




Izrada cvijeta i nije najjednostavnija stvar na svijetu! Predviđeno vrijeme opet nije dostajalo, a na nekoj livadi i naših osam cvjetova bi se izgubilo.
Prvo je trebalo odabrati vunu, odlučiti se u kojim bojama će biti cvijet a potom pristupiti filcanju.




Naravno, naši cvjetovi nisu izgledali onako kako smo ih zamislili. Jer ono što smo mislili da se neće vidjeti, eh baš to se vidjelo. Jedna boja s vanjske strane, druga s unutarnje, pa folije između, pa kad je gotovo to razrežeš pa se sve vidi iznutra, pa se ti čudiš kako je to ispalo, pa se onda čudiš kako je lijepo a da uopće nisi bio svjestan kakvu ljepotu proizvodiš. Uglavnom, mi smo se nagladile te vune, koža na prstima nam je bila smežurana kao djeci koja cijelo prijepodne ne žele izaći iz mora, a takva je ostala još dobra dva sata kako smo naše cvjetove oprale, ocijedile, potopile u octenoj vodi i stavile na sušenje.




No, i što sad s tim cvijećem? Svaka će od svog cvijeta napraviti broš.
Preostalo nam je još vune, možemo kod kuće raditi slične cvjetove, a možemo pokušati i neke potpuno drukčije.




Bugenvilija ima sto ideja. Ma što sto, tisuću, milijun. Ali najbolje vam je, ako vas zanimaju predmeti od čoje/filca i njihova izrada da se javite njoj. Pogledajte te divote na blogu filzkunst.blog.hr i/ili na fb Art-by-Bugenvilija.

Pisala bih ja sad još, ali čeka me vuna i u glavi mi se roje ideje pa ih idem spojiti.
Eh, da! Želim vam svima sretan Božić koji je već prošao, ali to nema veze, bit je u lijepim željama. U nadolazećoj godini svima želim zdravlje i sreću, ostalo je produkt postojanja prije navedenog.

Koračala sam gradom,
kroz sunce koje je rasparalo maglu.
Utrobu grada gledala sam
i sve prošive koji su je htjeli skriti.
Zakoračila sam mu u njedra.
Obujmio me niz tonova i stanki.
Plesala sam. Omotana zimskim kaputom.
Uvečer kad vratila sam se kući
tragovi glazbe razmagljenog grada
bili su na vrhovima mojih crvenih cipela.