19.03.2006., nedjelja
Bili u Zagrebu!
|
Eto, kako smo jučer bili u Zagrebu, na izložbu slika Van Gogha, a kasnije na izložbi piva i gica, najprije nešto o slavnom pismu čije smo slike pogledali. Vincent Van Gogh  30. ožujka 1853. godine rodio se u Brabantu u Nizozemskoj slikar i grafičar Vincent Van Gogh, predstavnik cjelokupnog europskog ekspresionizma. On je jedan od prvih umjetnika koji je deformirao prirodni oblik kako bi postigao što jaču i intezivniju izražajnost. Svaki je autoportret dio autobiografije i u njima se zrcali njegova životna drama. Ostvario je opus od 850 slika i više od 900 crteža i akvarela, razasutih danas po mnogim galerijama Europe i Amerike. Prve slike vezane su uz želju da nakon kratkog studija teologije ode među rudare i postane njihov propovjednik. Tako nastaju male slike i gotovo sve u crnom, kao što su tkalci ili interijeri, a svi su likovi sumorni. To je odraz njegove svijesti osjetljive ćudi koja je i u životu često proživljavala krize, pa tako nastaju strastvene slike. Van Gogh za sebe kaže: Slikarstvom želim izraziti svoj iskreni ljudski osjećaj, a ne težim se svidjeti ovome ili onome. Početkom 1886. godine odlazi u Pariz gdje otkriva impresioniste Moneta, Sisleya i Pissaroa, no najviše na njega djeluje japanski višeslojni drvorez. Njegova se paleta radikalno mijenja. Od tada primjenjuje čiste i otvorene boje, a oblike konturira tamnom bojom. U proljeće 1888. godine putuje na francuski jug, u Provansu, i zadržava se u Arlesu. Pod južnim suncem pada u kromatski zanos. Njegove su se boje zažarile, zasjale i zablistale kao da je u njima svjetlo samoga sunca. Van Gogh je slikao sve u prirodi, a njegov prijatelj Gauguin na temelju bilježaka. Gauguin je stigao u Arles na poziv Van Gogha kako bi zajedno slikali u prirodi, ali brzo se pokazalo da između njih postoje neuklonjive suprotnosti, pa su se jedne noći i posvađali. Van Gogh je čak dohvatio i nož želeći ubiti Gauguina, no ubrzo se osvijestio i kaznio sam sebe odrezavši si uho. U svibnju 1889. Van Gogh odlazi u bolnicu za duševne bolesti i tamo bez prestanka crta i slika. Izdržao je 14 mjeseci: 29. srpnja 1890. godine u polju kraj puta naslanja se na deblo koje je slikao, hvata revolver i ubija se. Tako razbija svoj rastrojeni tjelesni stroj i zauvijek izmiče svim krizama. E, s obzirom da smo se izvrnuli od dosade na navedenoj izložbi, mnogo zabavnije bilo je ujutro i popodne. O tome može svjedočiti ova slika: Slika S obzirom da nismo imali aparata, nego samo mobitele, slike su slabije kvalitete, te ih nema mnogo za ponuditi... tako da se nažalost ne može potpuno opisati popodnevna atmosfera. Uglavnom, gajba pive, 3-4 gice (ipak, samo s duhanom... da frane nije zaboravio zelenilo u garaži, bilo bi mi draže, no jebiga) i dobro društvo. |
...nikad nije previše!
