04.03.2008., utorak

Avetinja! Moj bivši razrednik prof.Keča nije znao da je Šaban Rom!Sigurno sam ga ugodno iznenadila kad sam mu to rekla.Ma znam ja da on voli Rome,samo ga je stid priznati,kako će svijet reagovati?Neka sam ja to njemu rekla,ajde baš neka sam!A,vala,na što je svijet danas spao!Mojoj se mami danas mlijeko prosulo po šporetu,to ju je Bog kaznio zbog ružnih misli!Kako onda mene nikad ne kazni?Ma ustvari,kad pogledam cijeli svoj život znam kako me kaznio,ali zašto?!Jedva čekam da opet doživim kliničku smrt,onda nema vraćanja jer tamo je ljepše!Tamo nema hrane i pića,živi se od have!Joj,mene,ma to što sam ja doživjela,to se ne može opisati riječima.Ne može!Trebate tamo otići i uvjeriti se sami (rijetki se vraćaju,samo bolesni ljudi poput mene,ja ne znam šta ja više tražim na ovom svijetu?!)ah,da,bolesničko pomazanje!To je to!Budući da sada pada snijeg (đe će drugdje padati,nego u ovoj krbavi) ne mogu se ići ni provozati na biciklu,a uostalom moram učiti latinski i kemiju,ali neću!Ne da mi se!To je previše za mene i moj mozak i samo ovo tipkanje,teško mi je ruku pomaknuti,teško mi je otići na WC,na john,teško mi je disati,a kamo li tek sutra raditi tjelesni.Kako bi Jesenjin rekao:Čemu bješe procvasti i mrjeti?Kad odrastem i obogatim se (ne znam kako,ali sigurno ne na pošten način) fino ću leći u krevet i do smrti se odmarati,naravno,primati ću infuziju,i nakon odmaranja ću se fino odmoriti od odmaranja,i nakon što se odmorim od odmaranja,odmorit ću se odmaranjem i nakon što se odmorim odmoriti ću se od odmaranja i nakon odmaranja ću se odmoriti.I nakon što se odmorim od odmaranja konačno ću se odmoriti.I nakon što se konačno odmorim,umoriti ću se od odmaranja.I onda opet sve od početka dok me umor ne savlada od odmaranja.Idem sad odmarati se jer sam se umorila...Ovo je stvarno previše!

- 17:00 - Komentari (6) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.