Preporučeno slušati: Coldplay - Yellow
Bila je hladna noc u gradu. Vjetar je šibao po prolaznicima. Bilo je prekasno za povratak kuci, ali on se ipak približavao kucnom pragu. Jedva je ušao u kucu, bio je sav smrznut, noge i prepone nije više osjećao. Ništa više nije osjećao. Kao da je bio bitno, nikada nije. Izgubio je totalni pojam o vremenu, nikada nije bilo pravo vrijeme, nikada nije bilo pravo mjesto, nikada nisu bile prave osobe...
Na ulazu je ostavio crne cipele i košulju. Nije ponio jaknu, nije mislio, opet nije mislio. Ljudi su ga tjerali da ne misli. Prehlađen je a nema jaknu, glava ga boli. Ulazi u mračnu sobicu. Soba je okupana mrakom ali je on tu tako dugo da ju cijelu zna napamet. Bez najmanjeg napora nalazi papuče i sjeda u hladnu kožnu fotelju. Osjeća hladnu kožu na svojim leđima dok mirno sjedi i trpi. Što trpi? Svi se pitaju, nitko ne zna ali odgovor im je pred očima uvijek. On! On sam sebe trpi. Izgubio se tijekom godina, nekada je znao tko je, sada više nije siguran ni koji je dan. Iz džepa vadi zlatni upaljač i prinosi cigaretu ustima. Začuje se metalni škljoc! i sobu ispuni mlaka svjetlost i miris benzina. Uskoro i dim cigarete. u mraku pronalazi daljinski upravljač od radia. Redoslijed kao i uvijek. Crveno dugme na vrhu lijevo pa malo desno dolje da utisa za dvije crtice i jos malo dolje okruglu tipku koja ce ugasiti radio za devedeset minuta. Radio se pali i cuje se poznata pjesma. Zapravo iz dubine uma mu dopire informacija da mu je pjesma poznata. Nije ju godinama cuo. Cudan osjecaj. Kao da ste pronasli davno izgubljenog prijatelja. Gledate ga i zelite mu sve reci, ali ne mozete usnice razdvojiti. Samo pustite suzu i razumijete se. Lijep je osjecaj...
«Sjecas se kad smo zadnji put slusali ovo?»
«Naravno prijatelju, ne bih to nikada zaboravio. Bila je to divna noc na tvom balkonu. Kao da je jučer bila.» - sa kratkom stankom mu je odgovorio.
«Bila su to bolja vremena...»
«Jesu stari moj, i sve bih dao da ih mozemo vratiti.»
«Da li se sjecas sto sam ti rekao te veceri? Ja sam zaboravio tijekom godina.»
Nasmiješio mu se i rekao: «Rekao si da češ ju zaprositi sljedeći put kad cuješ ovu pjesmu.»
Pogledali su se i u tom trenutku je sve bilo na svom mjestu. Sve je bilo super.
Ugasio je cigaretu u pepeljari. Ustao se i upalio svjetlo. Oći su mu se suzile u tom trenutku. Djelom zbog svijetla, dijelom zbog suza. Krenio je prema kuhinji po čašu vode. Pustio je hldnu vodu da curi iz slavine. Gledao je vodu kako pada u čašu, pogledao ju još jednom i iskapio ju. Umoran je. Trebao bi u krevet, ujutro se rano budi, ide na posao. Krenio je prema krevetu. Zastao je pokraj zida. Zida na kojem je karta svijeta. Pogledao ju je. Nasmiješio se i prešao prstima preko Ognjene zemlje.
Svjetlo se ugasilo. Pjesma se više nije čula. Na radiu se pokazala znamenka 90 i sve je prestalo.
|
