Pičkures
15.03.2007., četvrtak
Iron Maiden Report iz Beograda
|
Iron Maiden Report “A lot of time passed until 1986., when we were last time here. And look at us now, we play in front of fuckin’ 20 000 people!!!” – uzviknuo je Bruce na pocetku koncerta. Cim sam vidio na njihovoj stranici da ce svirat u Beogradu, odmah sam znao da cu ic. Busom sam se vozio iz rijeke nekih 7h. Ujutro me docekao Miroslav na stanici pa smo krenuli njegovoj kuci. Nakon spavanja i zderanja, krenuli smo polako na mjesto dogadjaja, Beogradski sajam. Pun k… nam je trebalo do tamo. Vidio sam koliko je Beograd velik jer smo isli iz jednog kraja grada u drugi. U 17h smo vec mogli uci u Halu. Miroslav i ja smo usli tek oko 19h, pa sad zamislite kolika je guzva bila. U 20h je poceo koncert sa predgrupom na celu Lauren Harris, kceri od Stevea, kojem je taj dan bio i rodjendan. Neki HeavyMetal, cura je lijepa, u sta smo se svi odmah slozili. Gitarista je prasio po svom Gibsonu, sviro je s takvom lakocom da je to nesto nevjerojatno. Basist mi se bas nije svidio. Onak, HeavyMetal poze, s jednom nogom naslonjenom na nesto, frizura kao da svira s Alice Cooperom, od pojasa prema dolje izgleda ko zenska, jos je imo neki sjajni i bljestavi pojas, nasminkan, stalno je trckarao po stageu ko da ga lovi neznam, Alien, bla? Ma sta ja uopce serem, takvi su svi HeavyMetalci bili u 80-ima. Na jednoj pjesmi, prvo se nekak pojacala kasa, onda se iskljucio mikrofon, pa gitara i bas, tak da smo slusali nekih minutu solo od bubnjara. Ah, da zaboravio sam opisat drummera. Meni je izgledao kao malo deblja pedesetogodisnjakinja, kratka kosa ofarbana u plavo, stalno je upirao palicom u publiku, kao da nam zeli reci: “Da da, ti si, ti si, da, to si ti, tako je, that’s right, ak se mene pita…..da da, YEAH”, umjesto da lupa po cinelama. Nekih pola sata je trajao njihov nastup. Valjda bi trajao nekih 10min duze da nije bilo tehnickih problema. No dobro, ja sam to dobro iskoristio da dodjem do nekog 6-og reda. S Miroslavom sam se dogovorio da cemo se poslije koncerta nac pokraj standa s majcama, on je gledao malo dalje konc. Odjednom, valjda se neka grupica dogovorila da se zalete i nabiju naprijed, tako da sam skupa s ostalima odletio i pregazio one koji su pali. Skoro sam i ja pao. Uglavnom, nasao sam se tam negdje lijevo prema stageu, u 3-em redu. Tamo sam bio vecinom koncerta, uz naguravanje, gubljenje zraka, skakanje, naslonjavanje drugima na ledja, drugi meni… Kako mi kosa ide preko ramena, dosta su me cupali svojim naslonjavanjem na mene. I onda, u 21h, taj osjecaj zbog kojeg zivim, koji sam zadnji put osjetio lani na Soulfly-u, opet me preuzeo. Izasli su Maideni, legende, bend zbog kojeg vecina drugih bendova koje slusam postoje. Cijeli koncert sam bio u nekakvoj ekstazi. Najezio sam se, nisu mi trebali killeri, s dlakama sam mogao nekog porezat. Otvorili su nastup s pjesmom Diferent World. Na Trooperu je Bruce izasao u crvenoj uniformi i britanskom zastavom s rupicama od metaka. Svaka pjesma se pjevala. Set lista im je trebala sadrzavat sve pjesme s novog albuma plus jos par starih stvari, ali kako nisu bili u Bg-u 20 godina, odlucili su svirat vise stare stvari. Najzesce je jos bilo na Wrathchild, Number Of The Beast (svi smo recitirali: “woe to o earth and sea….”), Fear Of The Dark, Run To the Hills... Skoro su prozori hale popucali. Ljudi su padali u nesvjest od vrucine i manjka kisika. Cak i meni je falilo zraka, a kamo li onim nizim od mene. Na pjesmi Iron maiden je bilo najludje. Izasao je iz poda stagea tenk, a umjetne gusjenice su radile dodatne efekte i pravi ugodjaj ratista. Tada su izasli na 4-5min (kao zavrsili su). U to vrijeme upoznao sam nekog decka koji je stigao s Bruce-ovim avionom. Lucky bastard! Pokazao mi je slike s digitalca kako im je bilo u avionu. Prava Ludnica! Sliko se s Bruce-om. Imao je set listu uslikanu pa sam znao sta ce jos odsvirat. Svirali su jos 2 minutes to midnight, The Evil That Men Do, Hallowed Be Thy Name. Ali, koji osjecaj kad gledas dva metra ispred sebe Adriana kako mu prsti plesu po gitari, kako mu se na faci vidi da uziva, kako usta pokrece kad stisce wah pedalu, Stevea kako s basom glumi pusku, ajme ta faca, Brucea kako skace i nabrijava publiku, kako se penje kao KingKong po onoj konstrukciji visokoj 10 metara, Davea kako baca znojnicu i kako je ja hvatam, Nikoa se bas nije vidjelo od cinela, na kraju je dosao nas pozdravit, bacit par palica i kozica od dobosa. Janick mi je bio na drugoj strani, tek na zadnjoj pjesmi je dosao blizu. Odjednom uhvatim od Adriana trzalicu, mislio sam se rasplakat od srece (kao pravi macho muskarac kad ga nitko ne gleda). Bruce je kao po obicaju dosta pricao s publikom i prisjecao se zadnjeg puta kad je bio u Beogradu (1986.). “Twenty years ago we played this song in this Arena……bla bla….2 minutes to midnight!” Ajme, nas 20 000 je svoje zadnje glasnice potrosilo na te tri zadnje pjesme. Odjednom izadje kao neki robot “vojnik” i pocne zabavljat publiku. Mislim da je neki covjek unutra upravljao. Pravi spektakl! Zadnje rijeci Brucea bile su:”Thank you Belgrade, you were great. We have to do this again sometime. But next time, bring your brothers, sisters, friends… Next time we’ll play on the football stadium. Good night!” – tako nekako. Kad je zavrsilo isao sam potrazit Miroslava. Bo je tamo gdje smo se i dogovorili. Nazalost, na standu s majcama nisu primali kune, a ja budala zaboravio prije ic u mjenjacnjicu, tak da nisam kupio. Ma ni netreba mi. Imam znojnicu i trzalicu sta mi vrijedi puno vise. Nakon pive na ex (ne sjecam se kad mi je piva toliko klizila kao sinoc), islo smo na after u neku Akademiju. Tamo pusto, popili pivu pa smo isli na drugi after na Tehnicki faks. Ljudi krcato! Zamisli, tehnicki faks ima u podzemlju prostoriju nesto kao Palah. Mene je to zacudilo jer kod nas faksevi obicno imaju neke, “finjak” partije. Ovi ga deru po metalu. Predobro! Na sredini podija su dvije televizije prikovane za strop, tako da smo gledali i slusali par izvedbi sa Rock In Rio-a. Nesjecam se koliko pivi sam popio. Kuci smo krenuli oko 3:30, ja sam jos bio mokar od koncerta a da to nisam ni skuzio. Glavi trg obljepljen plakatima dogadjaja za cet. pet. sub. i nedj. I to par partya/koncerata/slusaona na noc. Stvarno, Bg ima bogat nocni zivot. A ne Rijeka koja ima nekad nesto u Palahu, sitno u Buki i BigRockMami. Kamo li tek Labin… Nista, zavrsna rijec: “Ja sam jos psihicki tamo, u hali, ispred Adriana i ekipe, prozivljavam najbolji koncert u zivotu!!!!!”                   |
- 19:13 - Komentari (4) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
New Era! Nisam više u bezživotnom Kršanu. Sad sam u Rijeci koja je čula za internet, h a ha E-mail: goran_wraaps@yahoo.com goran.keserovic@gmail.com 
Links
Kakicaodptice - Blog od Gorana Tapija - Blog od Tapije Useless - ime im je totalna suprotnost! M.U.R. - stranica Labinskog metal benda LAbin Punk - Labinska Underground Scena OnMyOwne - sajt od Davora Labinhardcore Flekaodpastezazube - blog od Mazinge  
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||