|
samo sam htjela reći da su ovi blogovi sranje,
ali dobro sranje da se izraziš...
poanta ovoga danas božićno pesimističnog posta...
čula sam dobru definiciju ljubavi...
LJUBAV JE BOL U ODSUTNOSTI I APSTINENCIJI
ali ja ne vjerujem u ljubav...
krenuvši od parova - roditelji, sestre, rodbina..
ne znam nijednu vezu koja nešto uistinu vrijedi...
i zašto se uvijek moramo "zaljubiti" u nekoga
ko će nas nažalost nužno odbaciti ili htjeti nešto drugačije od nas?
zašto su oni koji nas vole - oni koje ne želimo?
Što uopće želi kretensko srce?
Ne znam šta je ljubav, ali znam da mi je bitna estetika,
bitna mi je romantika i bitno mi je "njegovo" ponašanje prema meni,
pa makar mi mazo oči...bitan mi je sex,
ali takav sex da možeš reći da je duhovan i dubok prije krajnjeg doživljaja...
bitna mi je strast, prije svega, ljubav bez strasti je prijateljstvo,
a razumna ljubav je nešto deseto...
ne možeš voljeti iz razuma i ne možeš biti u vezi bez njega...
Ne znam što želim, zapravo ne želim ništa...
elim onaj osjećaj kad gledam svoj najdraži film i
želim se rasplakati kad vidim slatku mačku na ulici...
želim osjećati svakom porom ovaj svijet i želim ga ponovno doživjeti!
S "njim" ili bez njega, ali najbolje sama....
ne želim idiota koji će mi izjaviti ljubav prije nego me upozna,
jer taj ne zna što je ljubav, zna što je potreba...
želim osobu čiju ljubav moram zaslužiti...
The master and the slave go hand in hand,
Though touch be lost. The poet is a slave,
And there be kings do sorrowfully crave
The joyance that a scullion may command.
But, ah, the sonnet-slave must understand
The mission of his bondage, or the grave
May clasp his bones, or ever he shall save
The perfect word that is the poet's wand!
The sonnet is a crown, whereof the rhymes
Are for Thought's purest gold the jewel-stones;
But shapes and echoes that are never done
Will haunt the workshop, as regret sometimes
Will bring with human yearning to sad thrones
The crash of battles that are never won
tko zna iz kojeg je ovo filma, svaka mu čast...ili dala/dao...
|
