baš sam neki dan ušao u raspravu na temu-dali smo u nekim
periodima svojim životima nemoćni?
puno njih je reklo da jesmo,na što sam ja popizdio i
rekao da nismo,jer nismo,uvjek možemo nešto napravit...
pao je primjer-šta kad te profesor prozove i te želi pitat
a ti ne želiš odgovarat?odgovor je bio-ispričat se ako može,
ako ne,jebiga...ili tako nešto...što nije istina,možeš i drukčije postupit da
te ne pita-lijepo se ustaneš uzmeš stvari i odeš ča...dobit ćeš vjerojatno kus,
ali te neće pitat....jednostavno,ne?i također mislim da ni u jednom
periodu svojih života nismo nemoćni,tj. uvjek možemo nešto
napravit/poduzet u vezi tog...pa makar to bilo otić od/izbjegnuti problem...
problema će bit uvjek nažalost,ali di ima problema ima i rješenja...pa makar banalnih...i
toliko jednostavnih da ih niti ne pomislimo učinit...što je u neku ruku tužno...rješenje nam
visi pred očima,a mi osjećamo toliku potrebu za kompliciranjem stvari da ih niti ne primjećujemo...

zašto je zec simbol uskrsa?