|
|
| kolovoz, 2007 | ||||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
to su žene koje su dušu prodale vragu i koriste svoje moći da naude ljudima.
u 15. st. sve do 17. st. više tisuća žena je spaljeno jer su navodno bile vještice.
ljudi vještice zamišljaju kao starije žene kvrgava nosa. one mogu letjeti na metlama i imaju ljubičasti odsjaj u očima.
U Japanu, ona je zla životinja koja je u stanju ubiti ženu i uzeti njezino obličje; u Kini je smatraju dobrohotnom životinjom; u Kambodži mačke učestvuju u obredima prizivanja kiše; u Indiji statue mačaka-asketa simboliziraju blaženstvo životinjskog svijeta; u starom Egiptu poštovana je kao božanstvo i čovjekova zaštitnica... U Kabali, kao i u budizmu, mačka se povezuje sa zmijom i predstavlja grijeh.
Za mačku se vjeruje da ima sedam života; crna mačka posjeduje magične moći, a za oslobađanje od zlih čini navodno je potrebno pojesti njenu kožu. Crna mačka donosi nesreću onima kojima prijeđe preko puta. Vjeruje se da slezena crne mačke zaustavlja menstruaciju, a njezinom krvlju ispisuju se opasni crnomagijski čini. Ako se ugrijanom mašću crne mačke natrljaju ruke i noge, bol će odmah nestati. Onaj tko muči crnu mačku navodno će sam sebi nauditi, a onaj tko u kući drži crnog mačka i sam će pocrnjeti. Vjerovalo se da crnu mačku i crnu kokoš nije dobro otjerati iz kuće, niti je crnu mačku dobro noću tuči desnom rukom, jer bi se ruka mogla osušiti ili ostati oduzeta. Smatralo se da crne mačke nisu samo pronicljive, nego i vidovite. Za skidanje vrućice koristila se krv iz uha crne mačke. Sanjati crnu mačku predznak je neiskrenosti i prevare.
(skinuto sa:http://bosnic.com)
1 Zvijeri vezane uz zrak i vrijeme
2 Žrtvene lutke
3 Medvjedi
4 Zvijeri vezane uz krv
5 Veprovi i svinje
6 Stoka (bikovi i krave)
7 Mesožderi
8 Jeleni i antilope
9 Zmajevi (mitologija)
10 Zvijeri vezane uz zemlju
11 Vilenjaci, Vile, Nimfe, mali ljudi, i kućni duhovi
12 Zvijeri vezane uz oči
13 Mješanci
14 Zvijeri vezane uz nježnost
15 Zvijeri vezane uz vatru
16 Zvijeri vezane uz sreću, bogatstvo i želje
17 Divovi
18 Koze
19 Konji
20 Čovjekolike zvijeri i ljudi
21 Hibridi (polu-ljudi)
22 Hibridi (neljudi)
23 Zvijeri vezane uz led i vodu
24 Kukci, paučnjaci i antropodi
25 Biljke i gljive
26 Zečevi
27 Zmije i crvi
28 Mjenjači oblika
29 Nemrtve zvijeri
30 Zvijeri vezane uz vodu
Zvijeri vezane uz zrak i vrijeme
Popis uključuje i ptice.
Ariel
Boobrie
Duh (iz svjetiljke)
Zmaj
Elementarni
Erinije
Fenghuang
Vatrena ptica
Vodoriga
Garuda
Grifon
Harpija
Nue
Odinove vrane Hugin i Munin
Pegaz
Feniks
Raiju
Roc
Simurg
Sfinga
Stimfalijanske ptice
Silfida
Tzafrir
Yuki-onna
Valkira
Žrtvene lutke
Popis uključuje zvijeri koje su napravljene, stvorene ili alkemijski oživljene i stvorene.
Familiar
Galateja
Golem
Homunkulus
Talos
Medvjedi
Drop Bear
Zvijeri vezane uz krv
Dhampir
Gaki
Zlatni Hind
Kappa
Lamija
Redcap
Rokurokubi
Vampir
Yuki-onna
Veprovi i svinje
Kaledonijski vepar
Erimantski vepar
Stoka (bikovi i krave)
Auđumbla
Rajski bik
Kujata
Lamassu
Minotaur
Mesožderi
Barghest
Crni Shuck
Chupacabra
Cwn Annwn
Dobhar-chu
Fenrir
Garm
Kerber
Kitsune
Orthrus
Vukodlak
Jeleni i antilope
Zlatni Hind
Kirin
Zmajevi (mitologija)
Aido-Wedo
Apalala
Azhi Dahaka
Levijatan
Seiryuu
Apep ili Apophis
Y Ddraig Goch
Fafnir
Hidra
Gorynych
Illuyankas
Ladon
Nidhogg
Orochi
Quetzalcoatl
Tarasque
Tiamat i Apsu
Smok Wawelski
Xiuhcoatl
Yam-nahar
Zilant
Zirnitra
Zu
neimenovani petoglavi zmaj ukroćen od budističke božice Benzaiten u Enoshimi, Japan 552. p.n.e..
kao dijete Merlin trebo je biti žrtvovan bijelom i crvenom zmaju, no slobodu je dobio predvidjevši njihovu borbu i pobjedu crvenog zmaja.
neimenovani zmaj ubijen od sv. Jurja.
Zvijeri vezane uz zemlju
Popis uključuje i zvijeri iz pećina.
Bahamut
Behemot
Dvergr
Patuljak
Elemental
Vodoriga
Gnom
Goblin
Golem
Čovjek
Kobold
Kroni
Nimfa
Tommy Knockers
Vilenjaci, Vile, Nimfe, mali ljudi, i kućni duhovi
Bannik
Baul
Brownie
Bugbear
Changeling
Mračni vilenjak
Domovoi
Domowije
Drijada
Patuljak
Ebu Gogo
Vilenjak
Vila
Gnom
Goblin
Gremlin
Gremlin (zao)
Haltija
Huldra
Kallikantzaroi
Kikimora
Klabauteri
Knocker
Korrigan
Irski vilenjak
Menehune
Najada
Nereida
Nix
Nimfa
Oceanida
Poltersprite
PuckPuck
Redcap
Satir
Seelie
Sidhe
Slavenske vile
Spriggan
Sprite
Svartalfar
Silfida
Tennin
Titanija
Tomte
Tonttu
Trol
Vetter
Vila
Zvijeri vezane uz oči
Argus
Catoblepas
Kiklop
Hitotsume-kozou
Lamija
Lynx
Mješanci
Zvijer Bodmina
Himera
Grifon
Kirin
Lamassu
Manticore
Nekomata
Nemejski lav
Sfinga
Zvijeri vezane uz nježnost
Abatwa
Boto
Inkubus
Jednorog
Nimfa
Satir
Sukubus
Zvijeri vezane uz vatru
Anđeo
Demon
Vrag
Zmaj
Efreet/Ifrit
Elementarni
Vatrena ptica
Feniks
Salamander
Surtur
Zvijeri vezane uz sreću, bogatstvo i želje
Baku
Carbuncle
Duh
Jengu
Irski vilenjak
Nue
Oni
Sirena
Divovi
Argus
Atlas
Kron
Kiklop
Polifem
Gaja
Gigant
Golijat
Skadi
Oni
Prometej
Sveti Kristofor
Talos
Titani
Koze
Amalthea
Satir
Sidehill Gouger
Thorove čarobne koze, Tanngnjóstr i Tanngrisnir
Konji
Kentaur
Hiron
El Cavall
Haizum
Hipokamp
Hipogrif
Jednorog
Karkadann
Kelpie
Pegaz
Čovjekolike zvijeri i ljudi
Baba Jaga
Bigfoot
Bogeyman
Bunyip
Kaliban
Kiklop
Sablast
Div
Gigant
Baba roga
Hitotsume-kozou
Jeti
Jotun
Nukekubi
Ogre
Oni
Ork
Rokurokubi
Samebito
Titani
Trol
Trowe
Vampir
Wendigo
Yama-uba
Yowie
Yuki-onna
Hibridi (polu-ljudi)
Asterius
Kentaur
Zlatni Hind
Harpija
Jengu
Manticore
Sirena
Minotaur
Satir
Sfinga
Triton
Hibridi (neljudi)
Baku
Himera
Grifon
Hipokamp
Hipogrif
Nue
Peryton
Qilin
Ypotryll
Zvijeri vezane uz led i vodu
Ledeni div (Hrímţurs)
Ymir
Yuki-onna
Kukci, paučnjaci i antropodi
Arahne
Divovski pauk
Shelob
Divovska bogomoljka
Divovski mrav
Biljke i gljive
Drijada
Leshy
Mandroga
Vegetable Lamb of Tartary
Zečevi
Jackalope
Skvader
Wolpertinger
Zmije i crvi
Bazilisk
Cockatrice
Zmaj
Drake
Echidna
Fafnir
Gorgona
Hoopsnake
Hidra
Jaculus
Jasconius
Jormungand
Lamija
Meduza
Naga
Nidhogg
Orochi
Piton
Morska zmija
Tarasque
Wyvern
Mjenjači oblika
Boto
Changeling
Doppelganger
Empusa
Kitsune
Lamija
Rokurokubi
Kožo-hodač
Tengu
Vukodlak
Nemrtve zvijeri
Banshee
Gaki
Duh
Jikininki
Mumija
Myling
Nukekubi
Fantom
Rusalka
Sluagh
Spektar
Sablast
Vampir
Wili
Will o' the wisp
Wraith
Yuurei
Zombi
Zvijeri vezane uz vodu
Popis uključuje ribe, kitove, kornjače i vodozemce.
Afanc
Boto
Bunyip
Capricorn
Charybdis
Zmaj
Draug
Elementarni
Fur-bearing trout
Hipokamp
Jengu
Kami
Kappa
Kelpie
Kraken
Jeterno čudovište
Levijatan
Nessie, čudovište iz Loch Nessa
Merrow
Näkki
Nereida (mitologija)
Nix
Nimfa
Pisces
Zvijer iz Quazera
Ri
Samebito
Morska neman
Morska zmija
Sirena
Taniwha
Tiamat
Triton
Undina
Zaratan
(skinuto sa: "http://hr.wikipedia.org/wiki/Popis_mitolo%C5%A1kih_bi%C4%87a")
Vampir je legendarna ili mitološka osoba ili životinja, koja živi o ljudskoj ili životinjskoj krvi, a također posjeduje čarobne i nadnaravne moći. Skoro sve kulture i civilizacije posjeduju nekakav mit o krvopijnim stvorenjima ili vampirima. U prirodi postoje životinje i organizmi koji žive na tekućinama drugih životinja, od kojih je jedna i krv, te se termin vampirizam ili krvopijstvo u zoologiji koristi za naprimjer:pijavice, komarce i šišmiše. U popularnoj kulturi termin vampirizam ili krvopijstvo koristi se kao pogrdan naziv za amoralno i bezgranično iskorištavanje pojedinaca ili društva. Isto tako vampristvo, vampirizam, povampirenje su termini koji se koristi kao termin za demoniziranje pojedinaca ili skupina jer se vampiri prema nekim narodnim vjerovanjima smatraju demonima i oličenjem zla, jednaki Sotoni.
Popis filmova o vampirima
Van Helsing
Grof Dracula
Nosferatu
Blade 1
Blade 2
Blade Trinity
Los Muertos
Draculla
Podzemlje
Intervju s vampirom
Queen of the Damned
The Lost Boys
Leptirica
Sangre Eterna
Bram Stoker's Dracula
The Breed
Dracula 2000
Dracula's Daughter
From Dusk Till Dawn
House of Dracula
Popis knjiga o vampirima
Roderick Anscombe: "The Secret Life of Laszlo, Count Dracula"
George Gordon Noel Byron: "The Giaour"
John Polidori: Vampir (The Vampyre)
James Malcolm Rymer: "Varney the Vampyre"
Sir Richard F. Burton: "Vikram and the Vampire"
Joseph Sheridan Le Fanu: Carmilla (Varmilla)
Guy De Maupassant: Horla (Le Horla)
Bram Stoker: Drakula (Dracula)
Hanns Heinz Ewers: Vampir (Vampir)
Stephen King: "Salem's Lot"
Whitley Strieber: Hunger (The Hunger)
Viktoria Faust: Vampiri - legenda koja ne umire
Viktoria Faust: U anđeoskom liku zvijeri
Boris Perić: roman "Vampir"
Elizabeth Kostova : Povjesničarka (The Historian)
Stephenie Meyer: Sumrak (Twilight)
Anne Rice je autorica s najviše djela o vampirima, podijeljenih u 2 ciklusa:
Vampirske kronike:
Intervju s vampirom (Interview with the Vampire)
Vampir Lestat (The Vampire Lestat)
kraljica prokletih (The Queen of the Damned)
Priča kradljivca tijela (The Tale of the Body Thief)
Vrag Memnoch (Memnoch the Devil)
Vampir Armand (The Vampire Armand)
Merrick (Merrick)
Krv i zlato (Blood and Gold)
Blackwoodska farma (Blackwood Farm)
Krvni (Blood Canticle)
Nove priče o vampirima:
Pandora (Pandora)
Vampir Vittorio (Vittorio, the Vampire)
(skinuto sa:wikipedia.org)
Kanibalizam je konzumacija mesa pripadnika iste vrste, kao kod bogomoljke ili pauka (životinjski kanibalizam).
Kod ljudi se kanibalizam javljao na mnogim mjestima na Zemlji, ali nijedan narod nije živio isključivo od toga. Postoji endokanibalizam i egzokanibalizam, a razlog mu je obično vjerske prirode, vezan uz vjerovanje u preuzimanje svojstava, kao što su hrabrost i snaga ubijenog neprijatelja kod Asteka, Acaxeeja, Papuanaca, Dajaka i Kariba (Kaniba), po kojima je kanibalizan i dobio ime.
Endokanibalizam se odnosi na konzumaciju ljudskog mesa unutar jedne etničke zajednice, tako su Maxubi prema Fawcettu bili endokanibali ili Yanomami, koji bi spalili leš i usitnili ostatke, koje bi rodbina ispila u piću.
Egzokanibalizam je najčešći i javlja se često kod stalno naseljenih ratara i gotovo isključivo je vezan uz lov na glave.
Dobavljeno iz "http://hr.wikipedia.org/wiki/Kanibalizam"
Smrt je kraj života; neizbježna činjenica, a vjerojatno i stanje. Većina ljudi smatra da poslije smrti dolazi raj ili pakao. Dio njih misli da nema ničega. Stari narodi su vjerovali da smrću odlaze u vječna lovišta i zato su svoje mrtve pokopavali sa oruđem, nakitom i oružjem, potrebnim za taj vječni lov. Niko u stvari ne zna što dolazi poslije.
(skinuto sa:wikipedia.org)
Covjek i magija
MAGIJSKI SIMBOLI
Magija je kroz ljudsku povijest mijenjala sadržaje, potvrđujuci svoje zacudjujuce vrijednosti kroz život i praksu. Pa ipak, mnogi njeni simboli i danas su podjednako magicni i aktuelni. Pogledajmo!
Mada danas puno lakše dolazimo do literature, i mada je pristup informacijama, pa stoga i skupljanje znanja, neusporedivo lakše nego je to bilo u prošlosti, magija je i danas podijeljena na nekoliko različitih skupina, od kojih svaka ima svoja tajna učenja i vjerovanja. Ipak, neosporno je da se radi samo o varijacijama iste mistične znanosti koja je među različitim narodima i religijskim uvjerenjima poprimila specifične oblike. Pogledajmo, koji su to – prema Thomasu H. Knightu - zajednički simboli koji se koriste u gotovo svim magijama svijeta:
KRUG
Krug je jedan od najsadržajniji simbola: uz središte, križ i četvorinu, on je temeljni simbol. Kružno je kretanje poput vremena, savršeno i nepromijenjljivo, nema odstupanja, nema početka a nema ni kraja. Krug simbolizira kozmičko nebo a ono je simbol duhovnog, nevidljivog i transcendentalnog svijeta. Krug je i jedan od najvažnijih magijskih simbola i alata. Pametno je nacrtati krug, koji ima snagu otjerati demone, također je poželjno oko otrovne biljke poput mandragore (Mandragora officinarum), nacrtati krug prije nego se iskopa i nponese kući. Svaki kružni oblik je potencijalni magični simbol, a prsteni osobito, jer se mogu koristiti u čarima i često se nose kao hamajlije za sreću i zaštitu.
TROKUT
Trokut ima višestruku simboliku, koja se poklapa sa simbolizmom broja tri. Neki autori s pravom misle da su uz njega vezane mnoge spekulacije o bezbrojnim trijadama iz historije religija, o troelementnoj moralnosti (dobro misliti, dobro govoriti i dobro činiti), fazama života (rađanje, zrelost i smrt), o temeljnim načelima alkemije (sol, sumpor i živa) i sličnom. Trokut s jednim vrhom prema gore predstavlja dobro, duhovno i element je vatre. Okrenut prema dolje predstavlja zlo, fizičko i element je vode. Pravokutni trokuti nacrtani unutar kruga predstavljaju zaštitu protiv zlih duhova. Također, trokut je i simbol mudrosti. Jedan od najmočniji magičnih pečata u historiji čovječanstva, Solomonov pečat, simbol ljudske mudrosti, sačinjen je od dva trokuta koja su obrnuto postavljeni jedan prema drugom. Pravokutni trokut ucrtan u krugu predstavlja zaštitu protiv čarolija i zlih duhova. U alkemiji trokut predstavlja simbol vatre i simbol srca; vrhom okrenutim prema dolje, simbolizira zlo, fizičko, a okrenut prema gore predstavlja dobro, duhovno i elemnt je vatre.
PENTAGRAM
Vjeruje se da je Pentagram jedan od ključeva koji otvaraju put do najčuvanijih tajni. Mnogi ga miješaju sa heksagramom iako je pentagram znatno stariji i pojavljuje se na keramici nađenoj na lokalitetima sumerskih gradova. Istraživači tajnih učenja antike tvrde da Pentagram spada u red najmoćnijih magijskih znakova, a mnogi ga smatraju simbolom savršenstva, sreće, braka i ispunjenja. Služi za odbranu od zlih duhova i demonskih sila, a može se koristiti i za njihovo potčinjavanje. Njime se podstiče bolje zdravlje, unutrašnji razvoj i samopoštovanje. Istodobno, Pentagram se koristi i za čaranje, bajanje, a smatra se da je posebno opasan u polukrugu ili kad su mu dva kraka okrenuta prema gore (to je obilježje Sotoninih sluga i vještica).Pentagram se često koristi u magijskim obredima. S jednim krakom uperenim prema gore simbolizira prirodu, mikrokozmos. S dva kraka uperena prema gore, predstavlja Sotonu. Pentagrami se crtaju unutar magičnog kruga kao i na magovoj odjeći.
HEKSAGRAM
Šesterostrana zvijezda simbolizira vladavinu duhovnog nad fizičkim tijelom koje je ujedinjeno u makrokozmosu. Može se koristiti ucrtana unutar magičnog kruga, ali, i na odjeći. Osnažava duhovne moći i čuva od sila zla. Heksagram je jedan od najsnažniji i najčešće korištenih simbola u magiji i hermetizmu; načinjen je od dva istostranična trokuta (koji predstavljaju Čovjeka i Boga) postavljenih jedan preko drugog s vrhovima na suprotnim stranama, tako da čine zvijezdu šestokraku, poznatiju pod imenom Salomonov pečat, Davidova zvijezda ili Davidov štit; u Indiji to je tajanstvena i blagotvorna Yantra, sjedinjenje Šive i Šanti.
KRIŽ
Križ predstavlja praiskonskog androgina, simbol dualizma u prirodi i jedinstva suprotnosti. Iako se stoljećima koristio kao najznačajniji simbol krišćanske religije, križ je stariji od krišćanstva tisućama godina i možda je jedan od najstarijih amajlijskih znakova, prema nekim autorima možda čak i - najstariji. Pojavljuje se u najrazličitijim oblicima. Tau križ je kod starih Egipćana bio simbol života, a u kombinaciji s krugom predstavljao je besmrtnost. Za Grke je predstavljao metaforu četiri elementa stvaranja, vode, zraka, zemlje i vatre. Svastika, s krajevima križa savinutim udesno predstavljala je u početku sunce, vatru ili život, a nešto kasnije dobru sreću. Budistima je, predstavljala odricanje. Hindusima je svastika s krajevima savinutima ulijevo simbolizirala noć, magiju i božicu Kali. Nacisti su kao amblem upotrebljavali, svastiku s krajevima okrenutim nadesno.
U starom svijetu križ je označavao pogubljenje razapinjanjem ili nabijanjem na kolac. Latinska riječ za križ 'crux', označavala je upravo takvu vrstu pogubljenja. Križ je postao važan dio kršćanske liturgije. Čineći desnom rukom znak križa vjernici potvrđuju svoju vjeru i daju blagoslov. U ranijem kršćanstvu za davanje blagoslova svećenici su se koristili malim križem. Veliki križevi nosili su se u procesijama, postavljani su na oltare u crkvama, na ulaze u kuće i na raskršća. Koristili su se kao amajlije ili za dekoraciju.
U početku se na križevima nije prikazivalo Kristovo tijelo, zbog toga što je križ predstavljao Isusovo uskrsnuće, a ne njegovu smrt. Praksa prikazivanja Krista uz križ počinje negdje u sedmom stoljeću, međutim, prikazujući ga živog ispred križa, kao pobjednika. No, s vremenom ga je crkva, da bi naglasila njegovu mučeničku smrt, počela portretirati razapetog na križu, s krunom od trnja i vidljivim ranama, i od tog vremena većina križeva u rimokatoličkoj crkvi postaje raspelima.
(skinuto sa: http://www.bosnic.com/)
Prva svjedocanstva o magiji stara su 500.000 godina, a vjerovanja u magijske sile mogu se naci i u najstarijim civilizacijama. Magija i magiski obredi pominju se i u najstarijim predanjima i rukopisima: u staroindijskim Vedama, egipatskim papirusima, sumerskim glinenim plocama, hebrejskim tajnim knjigama... O njoj govore i sve svete knjige od Starog Zavjeta do Kur'ana. Zbog svoje popularnosti, faraonski Egipat se nazivao Zemljom magije, ali su - cini se - najvece domete u magijskim vještinama dosegli hebrejski kraljevi David i Solomon.
Da bi neka osoba mogla ući u pravi kontakt sa duhovima mora imati dar paranormalnih sposobnosti, odnosno kod te osobe u moždanom dijelu glave došlo je do aktivacije centra za ekstrasenzorijalna iskustva. Iako su duhovi za naše golo oko nevidljivi pojedini vidovnjaci ih uspjevaju vidjeti na svom mentalnom ekranu. Neki još tu sposobnost nazivaju - dar trećeg oka.
Da bi neka osoba mogla ući u pravi kontakt sa duhovima mora imati dar paranormalnih sposobnosti, odnosno kod te osobe u moždanom dijelu glave došlo je do aktivacije centra za extrasenzorijalna iskustva. Iako su duhovi za naše golo oko nevidljivi pojedini vidovnjaci ih uspjevaju vidjeti na svom mentalnom ekranu. Neki još tu sposobnost nazivaju - dar trećeg oka. Kod ljudskog mozga ta specifična funkcija dešava se na desnoj hemisferi mozga. Taj dio mozga dopušta nam, da te drugačije energetske pojave registriramo sa moćnim očima naše mente. Na mentalnom ekranu vidovite osobe se vide slike kao iz nekog sna. Pojedine nadarene osobe uspjevaju ne samo vidjeti već i stupiti u izravni kontakt sa duhovima u budnom stanju, stanju potpune intelektualne bistrine. Za takve mentalne sposobnosti, slobodno možemo reći, da su savršene. Neki drugi ljudi uspijevaju stupiti u kontakt sa duhovima tek uz pomoć upotrebe raznih droga, sedativa, alkohola...
Sa duhovima se može kontaktirati i uz pomoć hipnoze. Hipnoza je u mnogo slučajeva vrlo opasna, ponekad čak i katastrofalna za psihu hipnotizirane osobe. Mi ljudi duhove uočavamo na razne načine npr. pomicanje predmeta, otvaranje ili zatvaranje prozora, čudni zvukovi, lupanje po zidu ili čak eksplozija, dodir ili zagrljaj ruke na bilo koji dio našeg tijela, jak smrad, savijanje ili zamotavanje tepiha, gotovo materijalizirano ukazanje neke drage - mrske ili nepoznate osobe, neočekivano paljenje ili gašenje svijeća - rasvjete, vjetar koji lupa u prozor, hrana koja se iznenada pojavljuje ili nestaje, otvaranje ili zatvaranje vrata ili prozora, iznenadno noćno buđenje – no, tijelo se ponaša kao ukočeno, mrtvo,..
Postoji još jako mnogo drugih manifestacija koje dokazuju postojanje duhova, a koje su od strane znanstvenika još uvijek nerazjašnjene. Ako se u vašoj kući dešavaju slične pojave to samo potvrđuje želju tog duha ili duhova da s vama želi stupiti u kontakt. Vi s njima možete stupiti u kontakt na isti način njihovog pojavljivanja. Iz tog međusobnog kontakta, siguran sam, možete otkriti neočekivane tajne. Osim dobrih duhova postoje i oni loši, zločesti, zli koji mogu utjecati na negativne odnose u kući i djelovati vrlo destruktivno na naše misli.
Što mislite kakav je to osjećaj kada vas jedan mračni, zao duh probudi usred noći ?
Od tih negativnih stvorenja trebamo se znati obraniti i zaštititi. Moramo shvatiti da su duhovi samo dio prirode koja nas okružuje - npr. zrak koji svakodnevno udišemo u svoje tijelo, prepun je najrazličitijih energetskih tijela, duhova.
Kratka formula bi glasila ovako " ENERGIJA JE DUH, DUH JE ENERGIJA ".
Mnogi se plaše smrti !
Čemu strah ?
Da li je opravdan ?
Moramo shvatiti da su ljudi došli na ovu prekrasnu planetu da bi tu jedno vrijeme živjeli, te nakon tog kratkog vremenskog razdoblja, ponovno se vratili u svijet od kuda su došli - svijet nadmoćnih energija. Kada jedna osoba umre ona se u toj novoj dimenziji nađe u potpuno istom tjelesnom obliku. Evo kako je jedan vojnik, koji je bolovao od tifusa doživio svoju tjelesnu smrt.
Vojnik Nolan, u jednoj seansi prizivanja duhova, ovako je objašnjavao » Čini mi se kao da sam se probudio iz nekog sna, možda malo dužeg sna. Vrlo čudno, ali nisam se više osjećao bolestan. Taj nadasve neobičan osjećaj, da me ništa ne boli, u trenutku me oduševio jer, poslije tolike neljudske patnje, toliko bolova u cijelom tijelu, nisam mogao vjerovati da je to doista stvarnost. U isto vrijeme, kroz cijelo moje biće provlačila se neka čudna slutnja, neki čudan strah. Sasvim neočekivano, na jednoj poljskoj ležaljci, ugledao sam svoje mrtvo, beživotno tijelo. Zurio sam u njega. Prvo što sam pomislio - ovo je neki fenomen ! Što se to meni događa? Tu, pored mene stajala su još tri vojnika koji su nedavno bili ubijeni. Oni su me srdačno pozdravljali, govoreći – dobro nam došao u svijet duhova. U momentu sam osjetio snažne, nasilne osjećaje, te povikao - nisam ja MRTAV !!! Jedan od tih vojnika mi je odgovorio da sam sada živ više nego prije. Svijet duhova, u tom trenutku je bilo moje boravište. Da bi me u to uvjerio, jedan od vojnika rekao mi je da samo promatram dolje na poljskoj ležaljci moje beživotno tijelo. Doista, moje beživotno - ohlađeno, zaleđeno tijelo, još je uvijek dolje ležalo. Nedugo nakon toga, dva nepoznata čovjeka moje nekadašnje tijelo odgurali su i bacili u već iskopanu rupu. Što sam mogao tada napraviti, baš ništa. Ja sam tada bio jedina zainteresirana osoba koja je pratila
(skinuto sa: http://www.sipan.hr/spiritizam.htm)
OUIJA je tehnika gdje drvenasta, trokutasta naprava sa rolinima ( pomični kotačići ) donosi poruke sa onog svijeta. Na tu spravicu stavi se jedna ruka. Ta spravica i ruka vođeni su nekom neobjašnjivom, misterioznom silom, te svojim pomicanjem i dodirom s vrhom drvene naprave određuje pojedina slova abecede i brojeve. Na taj vrlo jednostavan način stvaraju se kompletne riječi i rečenice. To su poruke. Kod plankete na drvenu napravu stavi se olovka koja piše po već pripremljenom papiru ( automatsko pisanje ). I naravno, treća tehnika je papir, a tu se koristi čaša okrenuta naopačke. Svatko od prisutnih stavi po jedan prst na čašu i uz prizivanje određenog duha čaša počinje sama da se kreće do slova i brojeva koji su stavljeni u široki krug. U tom magičnom krugu trebaju biti ispisane riječi - DA i NE. U prostoriji uvijek mora biti neparan broj prisutnih. U lagano zatamljenom ambijentu kada se završava seansa, duha se mora obavezno sa zahvaljnošću ljubazno pozdraviti. Sa ovim mističnim stvarima bolje se ne igrati. Mora se točno znati redosljed u seansi jer u protivnom možete snositi i neke čudne posljedice.
U svijetu su danas poznate legende o dva prokletstva: "prokletstvo faraona Tutankamona" i "prokletstvo cuvenog dijamanta Houp". O zanimljivoj storiji o prokletstvu egipatskog faraona Tutankamona, koji je vladao jedva devet godina - od 1358. do 1349. pr.n.e. - napisane su knjige i snimljeni dokumentarni filmovi. Prica je posve bizarna: najmanje tridesetak ucenjaka koji su imali veze sa otkricem Tutankamonovog groba i posmrtnim blagom koje je u njemu otkriveno, izgubili su zivote prijevremeno i pod sumnjim okolnostima. Svakako, najglasovitiji medu njima bili su britanski arheolozi Hauard Karter i lord Karnarvon!
zivopisni otok
Legenda o drugom najpoznatijem prokletstvu - "prokletstvu dijamanta Houp"- cija je vrijednost procjenjena na 42,52 karata, takoder je manje-vise poznata i slicnog je sadrzaja. Ni skupocijeni Houp, naime, nije donio mnogo srece nijednom od bivsih vlasnika, pocev od zlohudog francuskog kralja Luja XIV pa do americke bogate nasljednice Evelin Vols Mek Lin.
U sjenci ova dva u svijetu opcepoznata prokletstva, danas na Jadranu zivi jedna stara legenda koja se vec decenijama prepricava u gradovima i zemljama Sredozemlja. Ona je vezana za jedan od najljepsih hrvatskih otoka, Lokrum, koji se nalazi u priobalnim vodama Dubrovnika.
Istina je da je Lokrum, sa svojom rajskom florom i faunom, bio privlacan mnogim europskim osvajacima, krunisanim glavama i bogatunima. Ipak, nikome od njih nije donio srecu. Naprotiv!
Od polovice 19. stoljeca pa sve do potkraj Prvog svjetskog rata, dubrovacki je otok bio u sastavu Austro-ugarske monarhije i pretvoren u ljetni rezidencijalni posjed becke carske porodice. U njegovim zivopisnim morskim lagunama i prekrasnim dardinima, uzivali su najugledniji austro-ugarski princevi, plemici i dvorjani, a povremeno su u njegovoj prirodnoj i klimatskoj rajskoj raskosi uzivali i sami clanovi carske porodice Hasburgovaca. Tako je Lokrum bio svjedokom njihovih radosti, ljubavnih strasti i romansi, ali i njihovih tragedija. Krenimo redom...
Na smrt osuden
Oto Fridrih Vilhelm (1845-1886), poznatiji kao Ludvig II, kralj i ljubavnik utjecajne Elizabete Bavarske, majke austrijskog nadvojvode i prestolonasljednika Rudolfa, boravio je na dubrovackom otoku kao zarucnik Elizabetine sestre. Vrativsi se kuci saznao je da ga je Bavarski ministarski savjet proglasio ludim i svrgao s prijestolja. Nekoliko dana kasnije naden je mrtav u jezeru kraj svog imanja!
U aprilu/travnju 1864. godine sa Lokruma, na kome je boravio sa svojom lijepom suprugom sarlotom, na daleki put u Meksiko zaplovio je brat cara Franje Josifa I, nadvojvoda Maksimilijan, koji ce tamo, proglasivsi se za meksickog cara, biti uhapsen, zlostavljan, osuden na smrt i strijeljan. sarlota ce se jos jednom vratiti na Lokrum, ali ce tamo dozivjeti brodolom i jedva ostati ziva. Ipak, njen kraj bit ce tragican: umrijet ce pomracena uma u Maksimiljanovom glasovitom dvorcu Miramare nedaleko Trsta.
Novi vlasnik Lokruma postat ce prestonasljednik Rudolf (puno ime Franc Karl Josif), jedinac Franca Josifa I i Elizabete Bavarske, koji je na dubrovackom otoku proveo svoj medeni mjesec sa zarucnicom Stefanijom. Stari dubrovacki kronicari kazu da se "zemlja zatresla a more uznemirilo" kada su se Rudolf i Stefanija prvi puta iskrcali na pjescanu lokrumsku obalu. Bio je to, kazu Dubrovcani, predznak skore Rudolfove tragedije.
Pucnji u Sarajevu
I odista, 29. januara/sijecnja 1889. godine u dvorcu Majerling odigrat ce se tragedija koja ce mnogo kasnije postati temom mnogih dokumentarnih storija, romana, tv-serijala i filmova. Opijen pomucenim strastima i ljubomorom, austrijski ce prestonasljednik na krevetu prekrivenom mirisljavim ruzama, ubiti svoju ljubavnicu, 17-godisnju baronesu Mariju fon Veceru, prekrasnu zivahnu kcerku ugarskog plemica Albina fon Vecere, a nakon toga pucat ce sebi u slijepocnicu i tako okoncati svoj kratki ali uzbudljivi zivot (1858.-1889.)!
Konacno, legende kazu da su se 1914. godine spremali ljeto provesti na Lokrumu i austrougarski prijestolonasljednik Franjo Franc Ferdinand i njegova lijepa supruga Sofija Hohenberg. No, prije odlaska na dubrovacki otok, oni su posjetili Sarajevo gdje su 28. juna/lipnja brutalno ubijeni u atentatu, koji je na njih izvrsila grupa zavjerenika sa Gavrilom Principom na celu. Ta tragedija izazvala je u Europi pravu katastrofu. Ona je, kako je poznato, bila neposredni povod i uvod u Prvi svjetski ratu u kome su pala - tri carstva - austrougarsko, tursko i rusko!
Bilo kako bilo, legenda o "prokletstvu otoka Lokrum" jos uvijek traje, cekajuci darovite pisce i filmske scenariste, koji ce od prastarih kronika i narodnih kazivanja naciniti pricu za sva vremena...
Gotovo svaki putnik po Egiptu , koji obilazi piramide u Gizi ili kraljevske grobove u Luksoru, mora da je cuo o tajanstvenom prokletstvu faraona, koje treba da sprijeci svako ometanje mira u kojem pocivaju mumije mrtvih kraljeva starog Egipta. I stvarno, vec su brojni pljackasi grobova, istrazivaci i arheolozi, nakon sto su otvorili na hiljade godina stare grobnice, umrli pod krajnje misterioznim okolnostima.
Najpoznatiji je, svakako, slucaj dvojice britanskih istrazivaca starina: Hauarda Kartera (Howard Carter) i lorda Dzordza Karnavona (George Carnavon), koji su 1922. godine dosli do upravo senzacionalnog otkrica. U cuvenoj Dolini kraljeva, poznatoj po brojnim kraljevskim grobnicama, u blizini staroegipatskog glavnog grada Tebe, Karter je pronasao jos zapecaceni ulaz u grobnicu legendarnog faraona Tutenkamona, koji je egipatskom imperijom vladao prije vise od tri hiljade godina, u vremenu izmedu 1336-1327. godine pr. n. e.
Pogrebna riznica
O svom senzacionalnom otkricu s odusevljenjem je javio svojoj meceni, lordu Karnavonu, koji je organizirao i finansirao ekspediciju. Dobivsi radosnu vijest, lord Karnavon se uputio u Egipat i uskoro je stigao na mjesto zbivanja. Za dvojicu engleskih istrazivaca i arheologa pronalazak neotvorene faraonske grobnice bio je veliki uspjeh u koji gotovo da nisu mogli povjerovati. Medutim, medu egipatskim radnicima i pomagacima, koji su vec ranije slusali o misterioznom prokletstvu faraona, nije bilo osobitog odusevljenja. Zbog toga su oni na otvaranje grobnice gledali sa izvjesnim podozrenjem.
Opijeni nevjerovatnim uspjehom, engleski istrazivaci nisu mnogo brinuli o tome. Sve te price o prokletstvima, oni su dozivljavali kao egipatska praznovjerja i i nisu im pridavali nikakav znacaj. Zbog toga su, odmah po dolasku lorda Karnavona iz Londona, odlucili da otvore teska spoljnja vrata kraljevske grobnice. Posao nije isao nikako lako, pogotovo sto je otvaranje grobnice i prodiranje u podzemne prostore, pratio niz razlicitih nesreca. Tako se dogodilo da je proslo i nekoliko mjeseci dok se, najzad, 26. novembra/studenog, Karter i Karnavon nisu nasli na zeljenom cilju - u samoj sredisnjoj prostoriji grobnice cuvenog faraona Tutenkamona.
Ono sto su nasli duboko ispod zemlje, u posljednjem faraonovom pocivalistu, bila je bajoslovna nagrada za sve njihove rizike i napore: grobnica je bila netaknuta i ne samo da je sarkofag sa mumijom glasovitog faraona bio neostecen, nego je i ogromno blago - zlato, drago kamenje i dragocijeni umjetnicki predmeti od neprocjenjive vrijedenosti – bilo netaknuto!
Zagonetna umiranja
No, radovanje clanova ekspedicije, na zalost, nije bilo dugog vijeka. Iskopavanja su bila jos u punom jeku kad se lord Karnavon iznenada tesko razbolio i - nekoliko mjeseci kasnije – umro. Lordova smrt se u pocetku objasnjavala njegovim nacetim zdravljem i velikim naporima koje je imao posljednjih mjeseci. Medutim, kada je zatim od iste zagonetne bolesti umro i prvi asistent engleskog arheologa, a onda jedan po jedan – i gotovo svi radnici-mjestani, koji su zajedno sa engleskim istrazivacima medu prvima usli u drevnu grobnicu - za mnoge je to bila potvrda da se obistinilo mracno prokletstvo faraona!
Naravno, misteriozna umiranja i nesrece, dale su povoda ondasnjim novinarima i piscima da se raspisu i da stvore svojevrsnu famu o smrtonosnom osvetnickom pohodu faraonovog duha i prokletstvu koje su sa sobom iz Doline kraljeva ponijeli u Europu svi oni koji su se drznuli da uznemire hiljadugodisnji mir Tutankamona.
Tek u novije vrijeme znanstvenicima je poslo za rukom da udu u trag zagonetnoj smrti iz faraonske grobnice. Bakteriolozi su, naime, na mumiji Tutenkamona otkrili spore mikroskopski malih gljivica. Ti su se avetinjski mikrobi razvili tokom hiljada godina u hermetickim grobnim komorama, a istrazivaci su ih onda u velikim kolicinama uskovitlali i udisali. Kako se pokazalo u komplikovanim eksperimentima, gljivicne su spore nalazile utociste u plucima clanova cuvene arheoloske ekspedicije gdje su postepeno izlucivale smrtonosne otrove i ubijale ih. Ali, nisu svi iz Karterove i Karnavonove ekspedicije umrli od zagonetne bolesti. Neki su zavrsili u saobracajnim udesima ili su sami digli ruku na sopstveni zivot. Kako sve to objasniti?!
I jos nesto, malo je vjerovatno da su faraoni u svoja posljednja pocivalista svjesno ostavljali ovu mikroskopsku ublacku zamku. Konacno, postavlja se kljucno pitanje: kako su uopste mogli znati nesto o postojanju ovih sicusnih izazivaca bolesti? Nisu, naravno. O njihovim neobicnim karakteristikama i njihovom izlucivanju smrtonosnih otrova bakteriolozi su nesto vise saznali tek zahvaljujuci najmodernijoj medicinskoj tehnici!
Kleta je vezana za nevideni pokolj, koji je u cuvenoj bitci kod Tippecanea nad daleko slabije naoruzanim i malobrojnijim Indijancima pocinio americki genaral William Harrison. Vidjevsi sta su bezobzirni ratnici “bijelog poglavice” ucinili nad njegovim suplemenicima, indijanski poglavica Tekumseh izrekao je sljedecu kletvu:
“Postat ces velikim poglavicom, ali neces privesti kraju svoj mandat. Umrijet ces za vrijeme sluzbe, bas kao sto ce to biti i sa svakim drugim velikim poglavicom izabranim svake dvadesete godine nakon tvoje smrti!…”
Godine i dogadaji koji su uslijedili gotovo da su u potpunosti potvrdili kletvu starog indijanskog poglavice. Harison je zbilja 1840. godine izabran za americkog predsjednika i umro je vec sljedece godine od - upale pluca. S njegov smrcu nastavilo se prokletstvo indijanskog poglavice Tekumseha, a crna statistika pokazala se zacudujucom: svakih dvadeset godina nasilnom smrcu okoncavali su se zivoti americki predsjednici: Abraham Lincol ubijen je u pozoristu, James Garfield je umro od posljedica atentata, Wiliam McKinley pao je u atentatu, Warwen Harding, umro je od infarkta sjedeci u Bijeloj kuci, Franklin Roosevelt, umro je od kapi za vrijeme svog treceg mandata, a John Kennedy, kako je poznato, ubijen je u organiziranom atentatu u Dallasu (Teksas)…
Jedini americki predsjednik koji je sticajem sretnih okolnosti izbjegao Tekumsehovoj kletvi bio je Ronald Reagan, ali je poznato da je i on bio ...
ostatak priče pogledaj te na http://www.bosnic.com/index.asp?RID=3&TID=17&PID=23&SID=925694
