<	siječanj, 2006
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

sa ili bez komentara

Opis bloga

mjesto gdje psi lete, a ptice pisaju po hidrantima

Imagine

Imagine there's no heaven,
It's easy if you try,
No hell below us,
Above us only sky,
Imagine all the people
living for today...

Imagine there's no countries,
It isn't hard to do,
Nothing to kill or die for,
No religion too,
Imagine all the people
living life in peace...

Imagine no possesions,
I wonder if you can,
No need for greed or hunger,
A brotherhood of man,
Imagine all the people
Sharing all the world...

You may say I'm a dreamer,
but Im not the only one,
I hope some day you'll join us,
And the world will live as one.


Znam neke ljude koji zrace mnogo svjetla. Zato što su ga i sami mnogo upili. Oni naprosto sjaje. To, razumije se, nije svjetlo kakvo se moze vidjeti ocima, ali postoji mnogo dijelova spektra koji su nam nevidljivi. Mi osjecamo samo posljedice njegova postojanja. Za nj vidjeti potreban je drukciji vid.

Gledati znaci vidjeti.
Vidjeti znaci imati viziju.
Imati viziju znaci shvacati.
Shvacati znaci znati.
Znati znaci postati.
Postati znaci zivjeti punim zivotom.
Zivjeti punim zivotom znaci zivjeti smisleno.
A zivjeti smisleno znaci postati svjetlo.
A postati svjetlo znaci postati voljen.
A biti voljen znaci izgarati.
A izgarati znaci postojati.
Paliti se i gasiti.

Mozda se krijesnice zbog neceg pale.



Free Site Counters

moja nirvana...

utorak, 10.01.2006.

dugo me nije bilo. u meduvremenu sam se zaljubila. osjetila toplinu zagrljaja i stvarnu radost u necijim ocima koja je bila uzrokovana mojom malenkoscu. divno je to jedinstvo koje mozemo dozivjeti kada se samo prepustimo i vjerujemo u ljepotu slucajnosti i prirodnosti. nista ne moze poci krivo. trenutak kada me poljubio necu zaboraviti nikada, i onaj njegov pogled u ocima pun radosti i neke lucidne zivosti, pun obozavanja, zaljubljenosti. samo zelim primiti ga za ruku. da mi bude blizu ili da mu makar samo glas cujem. no, moja djetinjatost ne dozvoljava mi da prevladam strah od soka koji bi uslijedio. sjecam li se njegovog glasa uopce? ali jos uvijek osjecam usne, poplavu osjecaja, srecu koja se oborila na mene odjednom i bez najave. i obozavam ga. mogla bih pisati o njemu satima, danima, o tom divnom danu kojeg cu pamtiti zauvijek... no, necu pisati. ne sada. jos uvijek mi ostaje da uzivam u razmisljanju, u reproduciranju svih tih slika koje smo zajedno stvarali svojim postojanjem. zamislit cu da hodam kraj njega, i osjecajuci toplinu i svjetlost sunca na svom licu, isto to osjecam i u srcu, razmisljajuci kako bi lijepo bilo imati ga zauvijek tako pored sebe...