I am...
Mrzim kad su ljudi ljubomorni. A jos vise mrzim kad su to na mene. A to su uglavnom cure. I to me toliko smeta da ne mogu opisati… Uvijek kad se nadem u nekom mjesovitom drustvu, znaci kad sam u drustvu u kojem cure i decki prevladavaju u skoro pa ravnopravnim omjerima, i ako u tom slucaju kod zenskog dijela prevladavaju cure koje su, kad je Bog modelirao njihov estetski dio bica, bile pomalo zakinute, ili barem one tako smatraju (u to ne ulazim), ja se ne osjecam dobro kad se druzim s tim «pripadnicama ljepseg spola», jer na sebi jednostavno osjecam njihove poglede pune neodobravanja i zelja da me nema tamo jednostavno im se ocrtava u zjenicama. A sto je najbolje od svega, ja zapravo i ne razumijem pravi razlog zasto su ljubomorne i tako neprijateljski raspolozene. Sebe ne smatram nikakvim fenomenom zenske ljepote. Plavusa sam, prirodna (sto, iskreno, radije ne bih ni bila, no o tome kasnije), imam plave oci, sasvim normalno oblikovano lice, nemam kilometarski duge i tamne trepavice niti silikonske usne… Istina, na tijelo se zaista ne mogu nimalo pozaliti, jer osim sto me mama rodila sa genima u kojima je zapisano da odrastem ovako lijepo gradena i vitka (a ni obline ne nedostaju), i 8 godina treniranja odbojke je donjelo je svoj dio. Kompleksa nekih bas i nemam, ali ima mnogo stvari koje me muce. I crtica gore napisana svjedoci o tome. Ne slazem se bas najbolje sa zenskim djelom svijeta. Sad je vec postalo gotovo instiktivno da, kad se nadem u nekom drustvu, razgovor uglavnom zapocnem sa nekim muskim, sto donosi jos vise negativnih konotacija vezanih uz moju, oh tako ljupku, pojavu. Sa deckima se slazem toliko mnogo bolje jer oni me ne osuduju. Ili barem nisu prije. U zadnje vrijeme me i decki napustaju… Postali su pohotni i zele samo jedno! Recite mi, postoji li danas decko koji te nece cim te pogleda zamisliti kako izgledas naga,a tek onda sve ostalo. Moze li zena s muskarcem biti prijatelj? Ili smo svi prvo samo zivotinje s nagonima a tek onda sve ostalo? Ako je tako, koliko nas ima koji mozemo obuzdati te nagone? Kako objasniti nekome da te ne zanima na nikakav seksualni niti romanticni nacin?
Da se razumijemo, mam ja i zenskih frendica s kojima se odlicno slazem i upravo mi je najbolja frendica cura, odnosno zenskog spola, ali dok se nades negdje gdje ne poznas mnogo ljudi, svi te gledaju s predrasudama. Plava je, znaci, glupa je, sportasica je, znaci, glupa je, gle druzi se stalno s deckima, laka je. Ljudi??! Ovo govorim iz vlastitog iskustva, sto znaci da to nije moj nacin gledanja i dozivljavanja ljudi. I da ne bi svalili svu krivnju na zene, najcesce su muskarci ti koji imaju predrasude, ali oni bar nisu ljubomorni na tebe kao na zenu. Njihova se ljubomora javlja tek kasnije kad shvate da nisi laka niti glupa i kad vide da te ne mogu imati. A tek kad skopcaju da vam se svida netko drugi. Automatski slijede sve one raznorazne glupave i kukavicke akcije «sprijecimo malu u hodu», sto znaci uhode i paze da slucajno ne odes s nekime sama, uacuju se u svaki razgovor mada o temi ni konac u rukama nemaju, a kamoli nesto drugo.
A kada na kraju napokon shvate da se nista nije promijenilo, osim sto je njihova ljubomora poprimila visoke razmjere, oni okrecu film i tu silnu energiju ljubomore preusmjeruju u to da kod tebe izazovu ogroman osjecaj krivnje. Ako im to uspije, vi ispadate jadni, nemilosrdi, pokvareni i okrutni, a ne smijemo izostaviti ni drastican pad njihovog samopostovanja (koji si dakako, ne zele priznati), a ako ni ta sva silna energija pokusaja kod vas ne pomakne niti jedan fizicki kako ni psihicki misic, onda ste prava pobjednica, a njihovo samopostovanje pada jos nize, u neku crnu rupu kojoj ne vidis kraja. Neki se oporave odmah, a neki tugu lijece u rakiji – jer utjehe nema u vodi..
Ovo sve sto sam napisala totalno je subjektivno i pomalo glupavo, ali ima smisla, zar ne? I upravo to predstavlja svu tragediju i komediju musko – zenskih odnosa (u to ne ukljucujemo odnos koji je veza, jer to je prica za sebe o kojoj ja ne mogu iznijeti svoj subjektivan stav jer nisam jos zivjela dovoljno dugo vremena u nekom odnosu kojeg bih mogla nazvati pravom istinskom vezom, a uostalom ovo nije cosmo, niti neka kolumna, ovo je samo jedan mali djelic onoga sto mene muci i o cemu ja znam ovoliko, a to je zapravo jako malo).
Treba se znati snaci u komunikaciji s muskarcima. Muskarci su prepredena bica, bas poput nas, zena, te odnos i suzivot s njima zahtijeva mnogo truda, razumijevanja, ili jednostavno… improvizacije. A to isto oni govore i za nas.
No, sto god.
Pozdrav od Cehinje!!
|