20
nedjelja
prosinac
2009
Opet premlaćen Tonči Kursar
Tonči Kursar zasigurno je jedini zaposlenik Sveučilišta u Zagrebu za kojega pretraga slika, kada upišete njegovo ime i prezime u Google, rezultira, osim njegovim fotografijama, i fotografijama palica, policijskih vozila ili razbijenog stakla na vratima. Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu Tonči predaje Uvod u političku znanost (dva kolegija: pojmovi i pristupi), Moderne teorije demokracije te Konstitucionalnu političku ekonomiju. Navodno je prvi kolegij predmet sporenja – obuhvaća temelje politologije i profesor navodno ima stroge kriterije za prolaz na ispitu. Dotični, barem u trenucima koji ne slijede neposredno nakon premlaćivanja i drugih fizičkih napada kakvima je izložen u posljednjih godinu i nešto, izgleda ovako:
Fotku sam posudila iz Novog lista, hvala lijepa.
Pretpostavlja se da je nezadovoljstvo jednog ili nekolicine studenata spomenutim kriterijima, i očito vlastitom nemogućnošću prolaska na ispitima, rezultiralo fizičkim nasrtanjem na profesora, a kronologija napada (prema članku dostupnom na Jutarnji.hr) je ovakva:
- u kolovozu 2008. godine navodno su mu prišla dva nepoznata muškarca i upozorila ga filmskim uletom "znamo gdje i s kime živiš"
- nakon dva mjeseca napadnut je prvi put (ne nalazim detalje)
- u ožujku ove godine nepoznata mu je osoba prišla s leđa i zalijala ga bijelom bojom
- u lipnju ove godine napadač ga je udario drvenom letvom u Lastovskoj ulici
- prije tri dana, 17. prosinca, napadač je dočekao Kursara na stubištu u zgradi u kojoj ovaj živi i izudarao ga palicom uslijed čega su mu ozlijeđene glava i ruka
Prema T-portalu, studenti su još 18. lipnja ove godine poslali dopis u kojemu traže da institucije koje smatraju odgovornima za napade, Policijsku upravu zagrebačku Ministarstva unutarnjih poslova te nadležnu Policijsku postaju Trnje, informiraju javnost o istrazi te da osiguraju zaštitu za njihova profesora. Nezadovoljstvo, i sumnju u adekvatno postupanje policije, izrazio je i dekan fakulteta, Vlatko Cvrtila:
Na fakultetu je potpisivano i pismo podrške Tončiju, a studenti su povodom najnovijeg napada, ukoliko se napadača ne uhiti, najavili prosvjed ispred Ministarstva unutarnjih poslova za 12. siječnja 2010. Tonči Kursar je podržao prosvjede studenata za javno financirano visoko obrazovanje i kako je, što iz osobnog iskustva znam, drag i pošten lik, zaslužio je malo glasniju potporu, osim od strane svojih studenata i dekana, i od strane svojih kolega, suradnika, prijatelja i opće javnosti. U kontekstu sveopće kuknjave nad društvom znanja, bolonjom, pravima na studiranje i obrazovanje, pravima na rad i lošim uvjetima rada, nije u redu šutjeti o ovakvom slučaju. Slučaj zabrinjava i vrijeđa jer je tretiran kao incident umjesto kao, na brojnim drugim primjerima nasilja ponavljan, simptom stanja društva. Ne može on biti toliko kriminalno strog pa ni možebitno nepravedan profesor koliko društvo može apsorbirati agresije a da pravni aparat države ni ne štucne.
komentiraj (37) * ispiši * #
04
petak
prosinac
2009
Nemoćni otac i propušteni kondom
Oduševile su me neke pametne švedske reklame za kondome. Za razliku od većine drugih koje su previše predvidljive ili slatko obzirne (počesto i "crtaju" o čemu se zapravo radi), ove se odlikuju dodirom s realnošću i laganom provokacijom. Jedna od njih (koja, doduše, uopće ne spominje spolne bolesti) ona je koju se trenutno učestalo klika na YouTubeu - o zločestom djetetu koje je nastalo nakon neuporabe kondoma. Dijete radi nered u dućanu i vrišti, a svatko tko je roditelj zna da je to poveća neugodnost. I da se i ne događa baš tako rijetko. Mi koji nemamo djecu, uz laganu neugodu što se uopće pačamo u pisanje o reklami koja vrlo jednodimenzionalno prikazuje roditeljstvo, a i djecu, povremeno se tješimo tim pričama i zahvalni smo što nisu naše. Osobno sam prije kojih trideset godina sličnu scenu proizvela svojim roditeljima, i mislim da još ni do danas nije razriješeno jesam li bila vrijedna slučajnog zgoditka jedne jeseni. Scena je nastala također zbog uskraćenog predmeta iz dućana, jedino moj, za razliku od onog dječaka u reklami, nije bio jestiv. Mislim da je bio iz reda mojih fetiša na plastiku.
Uglavnom, s djecom danas do te mjere "nije lako" da se pojavljuju autorice-mame koje na toj nepodnošljivoj poteškoći zarađuju. Američka srednjestrujaška kolumnistica koja se proslavila sarkastičnim esejčićem o sumraku zdravog razuma, Lori Borgman, napisala je knjige I Was a Better Mother Before I Had Kids (1999) i All Stressed Up and No Place To Go (2005). Njezine dileme, moralne kontemplacije i žal nad izgubljenom sobom i vremenom odnose se, naravno, na mame koje ozbiljno shvaćaju svoju društvenu ulogu pa u tom procesu izgore. Da nije lako tu ulogu shvatiti kao skup konkretnih obaveza i odgovornosti može se vidjeti i po povlačenju domaće selebritetne djece po medijima. Ili je dovoljno susresti se s, da prostite, nadrkanom majkom u kakvom shopping centru koja svoje dijete tegli za ruku i glasno mu izriče direktive o ponašanju kakvo očekuje od njega do prolaska kroz blagajnu. S druge strane, sve one krasne majke, kakvih podosta znam, moraju zanemariti sebe da bi kvalitetno pomogle drugom biću da raste i razvija se. Ili će se vucarati s djetetom po dućanu, umjesto poput prebijene mačke, poput samožive razbojnice.
Ova reklama nije o tome da nije vrijedno imati djecu, nego o tome da imanje djece nije za svakog. Kao i o tome da vas je moguće uvjeriti da ste upravo vi među onima kojima je bolje da se "čuvaju". Neki ljudi s lakoćom prihvaćaju novonastale i neplanirane okolnosti i odgovorno se prešaltaju na bilo koji modus djelovanja. Neki imaju fiksnu ideju o tome kako bi im život trebao izgledati i svaka neplanirana okolnost je – prepreka. Način ne mora biti indikativan, ali možemo pretpostaviti da većina roditelja koji su planirali svoju djecu u pravilu jesu savjesni, a dobar dio njih pak koji su se u tome našli van plana i, važnije, prerano, predložak su za kvalitetnu ciljanu publiku ove reklame. Kako reklama i sugerira, nemoguće je djecu, jednom kad se stvore, kontrolirati uvijek i svuda i u svim aspektima. I oni imaju svoje dane, i svoje razloge. Svatko tko je dovoljno mudar da razumije da se s tom širinom nepredvidljivosti u novog bića ne može nositi, pametnije je da se drži onog "Use condoms" s kraja reklame. Da ne bi iz "Mala moja sidi mi na jaja pa ćeš vidit što je Himalaja" proizašlo da je Himalaja ujedno i nekakva vrlo gadna cjeloživotna obaveza. Djeca nisu zločesta, i reklama nije zločesta, samo se dobro šali s našim strahovima i ciljano, kao i obično, zanemaruje čitavu sliku. Iako dobro prikazuje na što se (u marketingu) počesto sve svodi – na neugodu, frustraciju i anticipaciju boljeg.
komentiraj (22) * ispiši * #
