Sa crnom glavom i bez nje

Zapravo je naslov trebao biti "Crne misli", al mi je to zvucalo nekako predepresivno pa mi je od nekud doleprsala i ova varijanta. Ne znam ni sama kaj sam time htjela rec, ma znam zapravo. ne, ne ne peru me neki posebni crnjaci, mislim peru, al ne nis drugacije od onih koji me svako tolko posjete. Obicno navrate tijekom PMSa, ispitnih rokova i kad sam mrtva umorna kak pes. Naravno, definitivno je najjace ispoljavanje negativne vibre onda, kada se sva ta 3 faktora poklope. Sada nije taj slucaj, rokovi me ne diraju ni 47%. Zasto 47, a ne kako ljudi obicno kazu "ni 3%" il tako neka verzija? Pa zato sta bi to bila laz jel je opce poznato kolki sam ja panicar, i sada da kazem da je taj famozni "postotak" pao na 3% niko mi ne bi vjerovo. Al kad kazem da me ne dira ni 47% vrlo je jasno da je neki bitan napredak nastupio tijekom zadnje godine. Uglavnom, the point is, ne dozivljavam ispite. PMS nemam. Ostaje onaj faktor pseceg crknuca. I onda kada to sve razmotrim dodjem do logicnog zakljucka da je to uzrok hiperfunkcionalnosti crnog dijela moje male, inace sretne, usamljene sive stanice. Da, da, imam samo jednu, i to sivu, al radi ona najbolje sto moze! Zapravo ovaj blog sad pisem da ubijem vrijeme, jel kad meni sretna siva stanica zabrije na crno imam neku maniju da moram nes ic radit. Odjednom me spopadne neka spoznaja da mi je dosadno i da mi je sve sta radim monotono i da hitno trebam neke akcije! A od akcije danas ni A, al ka je najgore, mogla sam imat A na kvadrat- ostat u ZG na pivi nakon ispita i zaruzit, druga verzija, doc doma, otic do frenda na pivu i zaruzit, treca verzija kad sam vec otkantala prve dvije- otic u "Cabagnu" pit, ic u ZG sa ekipom i zaruzit, ali neee, ja sam ostala doma. Naravno, samo zato da bi sada mogla ovdje sama sebi cvilit kako nema akcije. Rjesenje mog problema je vrlo jednostavno-otic u krevet i naspavat se posteno, ali to opce ne bi bilo fora jer se ja onda ne bi ponasala ko cvilidreta, nego ko normalan covjek, a to opce nije zanimljivo, ne? i tako moja siva stanica zabrijala na crno (a bolje bi bilo da je na "bijelom"). S obzirom da sam sva neka cmoljava, i da mi iz kruzi moja omiljena pjesma glavnom, moram koji stih nabacit (iako sam u sustini protiv tih mic-cmic-mac-njanja spika, al sad moram). Jedina knjiga s poezijom, koju mi je svaki put gušt iznova čitat.. Inače ne volim baš poeziju, al ima dobre, ima..

Ti ne voliš i ne žališ mene,
nisam više mio srcu tvom?
Gledajuć u stranu strast ti vene
sa rukama na ramenu mom.

Smješak ti je mio, ti si mlada,
riječi moje ni nježne ni grube.
Kolike si voljela do sada?
Koje ruke pamtiš?Koje zube?

Prošli su ko sjena kraj tvog tijela
ne srevši se sa plamenom tvojim.
Mnogima si na koljena sjela,
sada sjediš na nogama mojim.

Oči su ti poluzatvorene
i ti sanjaš o drugome nekom,
ali ljubav prošla je i mene,
pa tonem u dragom i dalekom.

Ovaj plamen sudbinom ne želi,
plahovita bješe ljubav vruća-
i ko što smo slučajno se sreli,
rastanak će biti bez ganuća.

Ti ćeš proći putem pored mene
da prokockaš sve te tužne zore.
Tek ne diraj one neljubljene
i ne mami one što ne gore.

I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi ćemo se sresti.

Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
"Dobro veče", tiho ćeš mi reći.
"Dobro veče, miss", i ja ću tako.

I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema-
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema.