U gradu od vode, magle i zelene (s jedva primjetnim mirisom lubenice u zraku)
srijeda, 19.12.2007.
This is Karlovac - not L.A.* (and I'm cold)
|
disklejmerski uvod: prva fotka je omot kompjuterske igrice "California Games", na drugoj fotki su klinci u karlovačkom odmaralištu u Selcu, a preuzeta je s bloga Rukometne škole Karlovac, treća i četvrta fotografija (na trećoj je Vrbanićev perivoj, a na četvrtoj turbina i slap na Korani) su ponovno dio fantastične kolekcije na stranici Paviljona Katzler, a peta fotografija (Marmontova Aleja, usput budi rečeno, moja ulica i, još usputnije budi rečeno, zaštićeni hortikulturni spomenik) je sa stranice Destinacije. * This is Karlovac - not L.A. - grafit u karlovačkoj četvrti Banija, te odličan karlovački sajt i forum. A sada, kalifornijska kvintologija: KAlifornija California Games  Andrej, dečko pasioniranim čitateljima bloga poznat kao onaj koji je kad smo bili klinci komentirao naše ulične nogometne utakmice, a kako je imao problema s izgovaranjem nekih osobito teških i kompliciranih slova kao što su C ili Š, obično bi urlao nešto poput (a prezivao se Cankar) «Sankar! Sankar! Sansa i prilika za Sankara! Kakva sansa!», ili bi kratio vrijeme dok je lopta na drugoj strani pjevušenjem svevremenskih hitova poput «Kad se sure ljube tu sam prvi ja»...ili po onome kad se bježalo od murije, a Andrej je prvo rekao «ja ne mogu više trčat, previše sam debeo», a onda milicajcu ispružio ruke pod nos, da se vidi da ne drži fige i iskreno mu rekao «nisam ja čiko, bez fige i masti»...taj Andrej, dakle, kaže mi «ja ću popizdit od ovog parkirališta». Stvar je u klincima. Kad smo mi bili klinci bilo nas je oko 200, a vani nas je konstantno bilo 199, svi osim Naučnika koji je doma proučavao slavensku mitologiju, učio glagoljicu, ili pod povećalom gledao osobito zanimljive kukce. Danas ih je nešto manje, možda 150, a vani se u jednom trenutku mogu vidit otprilike trojica i od toga je barem jedan tu samo zato što ga je stari baš poslao do voćare po dvije pive. Samo pilje u kompjutere, playstatione i slične pizdarije, a čak se ni toga ne igraju skupa, nego si poslije u školi prepričavaju tko je šta igrao sam doma. Stjecajem okolnosti, moj stari bavio se kompjuterima, pa sam ja prvi u ulici dobio dotični uređaj. Iako je bila riječ o prvom kompjuteru i prvim igricama u našim životima, u vrijeme kada je sve to bila friška novost, svakodnevno igranje trajalo je od otprilike pola osam kada bi se Poglavica Jakov s krmeljavim očima prvi pojavio na mojim vratima, pa do negdje jedanaest, kada bi izjurili van i igrali se sve dok roditelji nisu postali krajnje histerični i počeli prijetit da će izać van i sve nas namlatit. Onog ljeta kada je MŽŠK, ili u duljoj verziji Mali Živčani Švabo Kruno, došao iz Njemačke, počela je fascinacija igrama iz EPYX-ovog serijala – sve je počelo s ljetnom olimpijadom «Summer Games», a slijedili su «Winter Games», «World Games», «Pub Games» i osobito popularni «California Games». U toj igri bacao se frizbi u dalj, vozio skateboard, surfalo se po kalifornijskim valovima, a najviše smo napaljeni bili na vožnju BMX-om, jer tog ljeta bio je popularan film «BMX Banditi» kojeg smo u kinu «Luxor» gledali jedno tri puta i onda odlučili osnovat vlastitu BMX bandu, što je neslavno propalo nakon što smo ustanovili da od nas dvadesetak svega trojica imaju BMX, a od toga su dvojica krajnje netalentirani za izvođenje bilo kakvih akrobacija, a treći je razbio nos. "California, to je bio njen san..."  Dina ima velike oči i dok stojimo u Radićevoj, dok puše vjetar u nekom čudno toplom i sunčanom danu, čini se kako imaju boju upravo one nijanse zelene koja se nalazi i na tornju Crkve Presvetog Trojstva koji se nadvija nad nama. - Bio nam Ričard na kavi – kaže Dina. - Ma di? - Pa u bircu od Veleučilišta. Naime, naš grad prošle godine svojom je prisutnošću na nekoliko dana počastio izvjesni Richard Gere, po zanimanju glumac, poradi snimanja filma «Praznici u Bosni». Dotičnog odavno želim napasti šestarom, ali zbog prevelikog osiguranja od toga sam morao odustati. - Ak si gledala u njega nisi mi više prijateljica – kažem joj. Smije se. - Jesi lud? Ipak je ovo Karlovac, svi su napadno gledali u drugom smjeru da ne bi netko pomislio da gledaju u Gerea. Onda se ja sjetim kako je u Dugoj Resi bila ogromna gužva na snimanju, pa su u Karlovcu organizirali ogromno osiguranje, a od očekivane navale znatiželjnika pojavila se poneka curica i tri jadnička iz Topuskog koji idu u školu u Karlovac i nisu još skužili grad do kraja, tako da će sada do kraja školovanja imati skupni nadimak Obožavatelji. Onda se sjetim kako je grupa «Neki to vole vruće» nekad bila jako popularna i kako su došli u jedan birc nakon koncerta, pa ih isto tako nitko nije gledao, konobar im je rekao «Čekaj jebo ga ti, jel vidiš kolko ljudi ima», a kada se nakon petnaestak minuta pojavila neka curica da traži autogram, birc je odjednom oživio i svi su počeli dobacivat stvari poput «ej mala, dođi da ti ja dam autogram». E, a onda se sjetim karlovačkog odmarališta u Selcu, ljeta između sedmog i osmog razreda i kako smo na plaži, kasno navečer, nakon što smo pobjegli iz svojih soba, pjevali pjesmu «California» od dotične grupe. Tog poslijepodneva pobijedili smo Čehe u nogometu 5:2, a te večeri Snješka me prvo udarila, krenula da će otić, pa se ipak predomislila i rekla «ne tako jebemu, to boli». Jebiga, šta dijete zna kako treba sa sisama. I remember California  I remember redwood trees, bumper cars and wolverines The ocean’s Trident submarines Lemons, limes and tangerines I remember this I remember traffic jams Motor boys and girls with tans Nearly was and almost rans I remember this Vrbanićev perivoj pretrpan je snijegom, dok Jelena u crvenoj jakni s plavim obrubima i smiješno nakošenom smeđom zimskom kapom, folirantski dubokim glasom pjeva «I remember California» od R.E.M.-a. Svijet je tih, tamo u daljini, na kraju šetališta, ne vidi se Korana, ali opet kao da je vidimo ispod zidića na kojem je barem metar napadanog snijega. Svijet je tih, samo pomalo krckaju grane i misliš kako bi mogao do kraja života šetati kroz ovaj park s Jelenom i samo na trenutak, dok pjeva “History is made History is made to seem unfair” pomisliš da zima nije obična, da snijeg nije običan i da svijet nije običan, da je ispod sve te bjeline asfalt razrovan granatama, da je tamo desno uništeni hotel, da je…. I onda ne misliš više na to. Primite se za ruke i da je netko iza vaših leđa mogao bi vas gledati još dugo, sve do kraja šetališta, sve dok se ne popnete na nasip, a vjetar podigne maglu od snijega i nestanete u raspršenim pahuljama prvog snijega 1992. godine. Godine koja je dala sve od sebe da bude jadna i nikakva, ali zajebala se, barem na jedan dan. Califorina dreamin'  - Vidjela sam te s prozora – kaže Valentina, dok joj onako bezveze, tako da nikada ne sazna, brojim pjegice na licu. Par metara dalje, Dino i Tihana bacaju grude s autoputa prema rijeci, iako nemaju nikakve šanse da dobace. - Jebem ti državu, koji snijeg a nigdje ralice. Kurac su na američkim autoputevima takve hrpe snijega – melje Dino, a mi se kao nešto smijemo. - I nekako si mi izgledao kao da slušaš “California dreamin” – nastavlja Valentina. To ti je to. Jednom bude magla i jednom budeš sam na autoputu i slušaš “I’d be safe and warm if I was in L.A.”, dok iz predgrađa odjekuju pucnjevi, a grad je tamo dolje, mokar, siv i izranjavan i sad svaki put kad te netko vidi misli da radiš to isto. Valentina mrzi “California dreamin”. Ja volim. Možda baš zato što već tada, dok snijeg prekriva sve osim zapaljenih krovova, znam da nikada neću pronaći mjesto s toliko vode, toliko puno da se rasplineš u zraku kad zaželiš i samo gledaš naokolo i onda ti dođe onaj neki trenutak. Onaj u kojem vidiš nešto skroz bezveze, tablu s natpisom “Ulica Marina Držića”, “D+M” urezano na klupu pod kestenima, čovjeka s kariranom košuljom i bijelom najlonskom vrećicom u vrućem danu, ili negdje jako jako daleko, na skroz drugom kraju ulice, pa još preko ceste, zamakne netko koga poznaješ. I nekako znaš. Znaš da je to to. I da nema potrebe da išta drugo tražiš, jer već si našao. Ili je našlo tebe. - Preacher likes to preach…she knows I’m gonna stay – pjevam na napuštenom autoputu, dok Valentina sjeda na zidić, iako je u snijegu. Sjeda i podvlači noge i baš kada dovršim brojanje pjegica na njenom lijevom obrazu nasmiješi se i s par mjeseci zakašnjenja, nakratko, s nekih polja zatrpanih snijegom i ratom, zamirišu kupine. - Ajmo do Korane – kaže Dino – čuo sam da se zaledila. - Jel bilo u dnevniku – pitam. - Ne jebi, ti tvrdiš da si se klizo po Korani ko klinac. - Jesam, al nije se više ledila nikad. - Ajd da je. - Ajd da nije. Nije. Samo malo, uz obalu. Californication  Psychic spies from china Try to steal your minds elation Little girls from sweden Dream of silver screen quotations And if you want these kind of dreams Its californication I tako dalje…dernja se Anthony Kiedis. - A je napumpan, zamisli da ga dernem šestarom al bi odletio do Turkmenistana – kažem ja, s kapcima teškim od činjenice da je pola tri ujutro. - Odi u kurac pederu – kaže Bane, nakon što je prvo pola minute kašljao i pokušavao se ne zagušit nakon što se nasmijao s ustima punog čipsa. - This is Karlovac, not L.A. – mudro poručuje Željac kojeg je nemoguće opisati jer je apsolutna definicija tipa koji bi po svemu trebao biti superkul, a opet svako malo uspije ispast jadan. - A jel Los Angeles u Kaliforniji – pita Goc. - Šta je ovo? Big Brother? Koji si ti debil – iz polusna se budi Vec i sad se ja skoro zagušim gutljajem vodke od nekog glupog voća, valjda dinje. Onda malo razmišljam šta je dinja, a šta dunja. I koje od toga liči na lubenicu, ako uopće nešto od toga liči na lubenicu. - Ajmo zvat onog tipa sa drvima – predlaže Perak i svi se smiju. Bio je, naime, taj neki tip koji je napravio žešći zajeb jer je svoj papirić na kojem je pisalo da prodaje drva zalijepio na stup kod pekare u kojoj se u tri ujutro kupuje burek. Pa ga je Perak nazvao. I čak su i pričali par minuta, sve u stilu “ma da, znam da je kasno, al evo baš sam prolazio i vidio oglas…” Dok kasnije, šutke, idemo prema ulici, platane se sklapaju nad cestom. Grad miriše na vodu. I dođe ti da potrčiš i smiješ se. Bez razloga. A sa svim razlozima koje možeš pronaći u tom nekom životu. |
- 11:25 - Komentari (27) - Isprintaj - #
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Informatiorum Informatiensis
iz odredjenih razloga obrisah jedan post koji je sadržavao i slijedeću ključnu informaciju: dakle, epski spektakl "Kako je počeo rat na mom potoku", savjete o ubijanju frižidera, potankosti o Daruvaru kao svemirskom centru moći, kao i sve ostalo što bi vas moglo zanimati možete dobiti na: izvozzitarica@yahoo.com |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||