U gradu od vode, magle i zelene (s jedva primjetnim mirisom lubenice u zraku)
utorak, 19.06.2007.
Odjavna špica 8: Pogled
|
(raspored slijedećih epizoda Odjavne špice možete pronaći u boxu lijevo)  (središnji karlovački park - autor fotografije je Nikola Belavić) Neki pogledi jednostavno su tvoji. I pretvaraju se u nešto više od pogleda, zapravo, na tim nekim rijetkim mjestima kao da ti se otvore sva čula i vidiš, čuješ i osjećaš apsolutno sve što se događa na svim stranama. Tako je na uglu široke ulice koja vodi od Gimnazije prema staroj cesti za more i ulice koja vodi prema rakovačkim neboderima. Kada stojiš na tom uglu, s pogledom uperenim preko ceste, ne vidiš samo zebru na koju su te roditelji upozoravali dok si bio malen, nisku kuću u kojoj su nekad živjeli neki ljudi, pa je bila birtija, a sada je kladionica. Ne, iako ne gledaš u tom smjeru vidiš i rubnjake uz gimnazijsku živicu, popločan put do velikih tamnih vrata, zelenu površinu klupa i prah krede na školskoj ploči. Vidiš i ono što je iza sebe, dućan ispred kojeg su dok si bio klinac izlagali voće, lijepu kuću s malim dvorištem i vrtom prepunim cvijeća i ukrasnog grmlja, kiosk sa stripovima, žvakaćama i novinama sa crvenim zaglavljem koje tata uzima svakog jutra. A vidiš i ono desno, prastare kuće, željezne roloe na starim trgovinama, široke prohladne haustore, male stanove u dvorištima, s bijelim keramičkim pločicama i pomalo zahrđalim cijevima sudopera u predsoblju koje miriše na svježinu i, jedva primjetno, zapršku. Ipak, nekad te i takav pogled iznenadi. Bude tako neka sasvim obična subota, neko sasvim obično poslijepodne u kojem imaš osmijeh na licu bez ikakvog razloga, juriš na biciklu prema Korani, bircu u kojem čeka tvoja ekipa ili na neku utakmicu i onda odjednom zastaneš. Zastaneš baš na tom istom mjestu, pogledaš... I učini ti se da je svijet pust, onako kako zna biti pust samo u najsparnija ljetna poslijepodneva. Nekako sve zašuti, sve nestane, cesta je prazna, nema šetača, utihnu glasovi s rijeke i sve što vidiš je izblijedjela zebra, drvo s malim otokom zemlje okruženim asfaltom i podnožje stare kuće. Pored tog podnožja, u sitnoj ljetnoj prašini, laganim koracima prolazi mačka. I znaš da je to jedan od onih trenutaka. I na trenutak ti bude žao što nemaš fotoaparat. Jer da ga imaš, mogao bi uslikati taj trenutak, to osunčano podnožje kuće iza debla starog drveta, sa sitnom prašinom na asfaltu i mačkom koja se proteže u hodu. I ako te ikada itko pita tko si samo mu pokažeš tu fotografiju, jer na njoj je i sasvim maleni dječak koji drži maminu ruku dok prelaze najopasniju zebru u kvartu, pruža ruku da izvuče sladoled u loptici iz velike škrinje, gleda ptice u letu nad krovovima, kupa se na Korani, utrkuje se s tatom, plače dok po prašini kapa tamnocrvena krv s oguljenog gležnja, sjedi sam na panju ispred kuće i ljepljivih ruku i lica jede veliki komad lubenice i promatra svijet. I ako taj tko te pitao shvati, dobro za vas. Onda možete manje-više sve. Možete piti medicu iz iste boce, zajedno se smijati onom kad si pao s bicikla pred terasom Pappasa punom šminkera i znati sve o sebi i vašem gradu bez da o tome pričate. A dođe to vrijeme kada shvatiš da riječi nisu bitne i da je najbolje kad u nečijim očima vidiš da mu ne moraš objašnjavati zašto voliš sve ono što voliš. A ako ne shvati, ne vrijedi ni da pričaš. Jer, dođe to vrijeme kada shvatiš da riječi nisu bitne. Onda samo slegneš ramenima, pričvrstiš još malo jače žniravce na starkama, sjedneš na kamen i čekaš onaj trenutak kada će sunce zaći za zeleni crkveni toranj i kada će plamteće nebo taj isti toranj učiniti narančastim, samo na sekundu. I onda opet slegneš ramenima i hodaš prema svijetu opušten i dobre volje jer je, eto, ponekad stvarno baš sve u redu. |
- 23:57 - Komentari (34) - Isprintaj - #
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Informatiorum Informatiensis
iz odredjenih razloga obrisah jedan post koji je sadržavao i slijedeću ključnu informaciju: dakle, epski spektakl "Kako je počeo rat na mom potoku", savjete o ubijanju frižidera, potankosti o Daruvaru kao svemirskom centru moći, kao i sve ostalo što bi vas moglo zanimati možete dobiti na: izvozzitarica@yahoo.com |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||