za mene je zov čokolade neodoljiv. to je užitak kojeg se ne mogu ili ne želim odreći.
što se događa u ustima kad se tamo nađe svježa čokolada svojstvenog okusa i slatkoće?
ona se polagano topi i nestaje, no ostaje gladak i trajan osjet pod jezikom, koji bradavicama na njegovim rubovima pruža osjećaj ugode. a sve što je ugodno traži ponavljanje.....
tako jedan komadić traži drugi, a jedna čokolada drugu.
mogu li ovdje govoriti o ovisnosti ili je ta ovisnost samo psihološka?
potrebno je malo mudrosti,
malo dobre volje,
dosta hrabrosti,
malo ludosti,
široko srce
i naravno komadić sreće
i budućnost se
mijenja po našim željama
kritike pišite na:
castanea77@gmail.com
icq
199-022-604
srijeda, 19.07.2006.
dok su mirisale lipe
umirala sam
u tvojim rukama
od praskozorja
do sumraka
bol ne jenjava
možda se susrećemo
u mislima
sve je izmješano
dodirom tijela
tračak istine
u pogledu
koji se magli
sjećanje ostaje
