za mene je zov čokolade neodoljiv. to je užitak kojeg se ne mogu ili ne želim odreći.
što se događa u ustima kad se tamo nađe svježa čokolada svojstvenog okusa i slatkoće?
ona se polagano topi i nestaje, no ostaje gladak i trajan osjet pod jezikom, koji bradavicama na njegovim rubovima pruža osjećaj ugode. a sve što je ugodno traži ponavljanje.....
tako jedan komadić traži drugi, a jedna čokolada drugu.
mogu li ovdje govoriti o ovisnosti ili je ta ovisnost samo psihološka?
potrebno je malo mudrosti,
malo dobre volje,
dosta hrabrosti,
malo ludosti,
široko srce
i naravno komadić sreće
i budućnost se
mijenja po našim željama
