|
U užurbanosti sadašnjeg trenutka
koračamo utabanim putevima,
obuzeti ustaljenošću i pasivnim
koracima prema nedostižnom cilju.
U strahu od nečeg novog,
iskustvom neiskušanog,
odmičemo pogledom,
zaobilazeći nepoznate,
Još neviđene obzore.
Pokušavamo u nepomičnosti
od neželjenih izazova odstraniti svakodnevna
nametanja novih mogućnosti,
jer nismo spremni
izdići se iz ustajalog blata naših snova.
Okamenjeni i zahrđali poput starog sidra
što stoji nepomično na dnu dubokog mora,
zadovoljavamo svoje čežnje
već proživljenim trenucima u stvarnosti
koja pati u kalupu naših misli i prikrivenih želja.
Koje li čari u nečemu milijun puta ponovljenomu?
Ima li dinamike u okorjeloj pasivnosti
naših susretanja i bezvrijednih pokušaja
u donošenju novih odluka?
Zastanimo nad stvarnošću,
jer zaobilazeći je,
naši koraci postat će težina
koju nismo spremni prihvatiti.
Imamo li snage unijeti svježinu u svakodnevicu
prihvaćajući novost koja nam se nudi?
Razmaknimo zavjese koje nam priječe pogled
na darovanost ljubavi i doživljajnost
onoga što se kao dosad iskustvom nedoživljeno
ukazuje na našim putevima.
|
