Koja je to moc pohranjena u tebi
Da stranice mog zivota ispisujes nehajnom kretnjom
Na sve sto zelim, sto trebam, sto osjecam, sto sanjam
Samo preko ramena se osvrnes i smatras gnjavazom i smetnjom
Izmices mi, a ja dalje pruzam ruke prema tebi
Nemam snage ali ni vremena da bolna mjesta trljam
Posrcem pogleda fiksiranog za tvoje oci
Ne primjecujuci da svakom kretnjom prema ponoru srljam
Mozda sam luda, ali moram dalje tako
Onoliko dugo koliko je srcu potrebno da shvati
Na koncu znam da sam jaca i da je pobjeda moja
A ti ostajes kukavica koja nije znala voljeti, koja se nije znala dati