Sreca/Bog/zivot/sudbina, tko vec u sto vjeruje, je htjela da upravo na dan kad sam i sama posrnula, otvorim blog i procitam vase komentare.. I imate pravo. Svaka mi cast sto izdrzim. I to sve i je super stav za odnos prema nekome kome zapravo i nije pretjerano stalo. I dobro je pitanje zasto bi se on uopce nalazio samnom. Petrusijan je ponudio odlican odgovor.


Da napomenem da nisam jos nista poduzela. Ali sam naucila puno.
-Da nikad ne treba podcijeniti samog sebe.
-Da uvijek treba teziti vrhu pa onda tek ciniti kompromise.
-Da je lakse od puno toga napraviti nesto manje nego stvoriti nesto iz nicega.

To ja radim-stvaram nesto iz nicega.

Nisam otkrila u svom srcu da ga volim, nista takvo. Samo da ovo ne zelim.


E sad jos moram smisliti sto dalje, i kako dalje. Odlucila sam ne raditi rez. Pokusat cu se zauzeti za sebe i napraviti onako kako je za mene najbolje. Jer on tako radi cijelo vrijeme. Pa nis, sad je na meni red, vidjet cemo kako ce to prihvatiti. Mozda se iznenadi. A mozda i sam shvati da je sve ovo glupo pa cemo moci dalje u neki novi odnos.
Kazem novi odnos jer ovaj vikend opet izlazimo kao ekipa. Nemam pojma sto ce biti ni sto me ceka, ali drzite fige!

I hvala vam! :))