Mislim da dugujem objasnjenje tj nastavak price iliti sage o plavookom. ;) Svaka cast svima koji to citaju i trpe sve ovo vrijeme.

Mi smo zadnja 3 vikenda skupa. A preko tjedna je tako da kad se vidimo dobro, kad se cujemo opet dobro. Neka 'bez obveza' shema. On se meni javi povremeno, ja njemu bas i ne. Frendica veli da pita za mene. Organiziro je izlazak da mene vidi i reko mi da je jako sretan i da mu nikad nije bilo ljepse. Ali i dalje pili da nece vezu i da se ne zeli zaljubiti. Pa tko ga sili?!

Prvo moram napomenuti da sam ja u globalu sretna. Zasad me jos nista ne izjeda niti ne muci. To pisem jer je sve ovo zapravo neki cudan, nedefiniran odnos. Koji meni zapravo odgovara i vise nego sto bi to bilo za ocekivati. Toliko da se i sama pocinjem pitati kad cu poludit. I da me frendica uvjerava da se zavaravam i da ja njega volim pa sam se spremna zadovoljit sa manje. Ali nije tako..

Ja se osjecam smireno znajuci da mogu zivjeti svoj zivot, baviti se svime cime se i inace bavim, a da kad izadjemo ce on biti tu i ljubiti me i grliti i biti moj. I znam da nema nikoga drugoga pa ni tu nema problema.
Pokusavam u svojoj glavi shvatiti sto osjecam ali ne znam… Zbilja ne znam. Sve prazno. Ali kad mi je zivot tmuran i jadan onda se sjetim kako je bilo s njim proslog vikenda i odmah mi je osmijeh na licu.
Mozda sam dosla do faze kad me on prolazi pa mi je ovo dovoljno. Ili sam samu sebe uvjerila da mi je ovo dovoljno.

Sve u svemu, ja njega ne zovem. On sve organizira, sve radi, javi mi se itd. Pa cemo vidjeti. Ako sam vec pola svog zivota posvetila toj cijeloj prici onda mogu cekati jos malo da vidim razvoj situacije i kako cu se osjecati. A za to vrijeme uzivam! ;)
Pa onda - budite sretni zbog mene i drzite fige da ne prodje tako skoro..