sto pisati?
nema nista. NISTA!
osim njega, koji se vratio sa skijanja i cijele dane je u mojoj blizini, a kada nije u mojoj blizini onda mi salje poruke i zove me.
al sve strogo prijateljski, ne prelazi granicu.
ima neka pjesma 'ne vjeruj plavim ocima, nikada!'
sad smo u mrtvoj fazi zapravo. on ne zna sto hoce a ne znam ni ja.
neka kemija je tu medju nama. nije to ljubav, to je potreba da ga zgrabim cim ga vidim.
dakle, plavooki mi je opet u snovima.
al se ne zanosim ovog puta.
samo se pitam kud ce nas ta prica, kojoj se ne nazire kraj, na koncu odvesti.