Kao klinka nisam sanjala princa
Niti vjencanje i haljinu bijelu poput snijega
Samo povremeno nekoga da me voli
I da me i bez zidova cuva od bijega

Nekoga da me vec samim pogledom smiri
Prije nego zacvokocem da mi donese kaput
Nocu da me u svom zagrljaju doprati kuci
U naguravanju i guzvi da svojim zastiti moj trup

Nekoga tko bi mi pruzio sigurnost
Nekoga tko bi svaki moj problem shvatio
Vidio mene, u mene, kroz mene
I sve sto vidi volio i bez gundjanja prihvatio

Nekoga tko bi me slusao kad zelim pricati
A kad ne zelim samnom bi u tisini sutio
Nekoga da je uvijek uz mene a nikad mi za vratom
Nekoga tko bi me jednostavno spontano naslutio

I katkad dok pricamo, smijemo se, plesemo
Odjednom me cudan osjecaj prene
Sto ako onaj kojeg trazim, kojemu se nadam
Sto ako si to ti koji si cijelo vrijeme kraj mene