Gledam malo ovaj moj zadnji post i sve te komentare i valjda me obuzima neki snobizam, ali najradije bih neke izbrisala, ne trebam ih. Bilo mi je draze imati 4 komentara od iskrenih ljudi nego gomilu od istih osoba koje mi zapravo nemaju sto reci.
Kompliciram.. Ali ovo je moj blog, valjda imam pravo na to..
Obilazim tudje blogove skoro svaki dan i uocavam da sva djeca u osnovnoj skoli imaju i po nekoliko svojih blogova, s dizajnom 10 puta naprednijim od mojeg, gomilom fotki i tisucama komentara od svoje ekipe koja takodjer ima svoje blogove.
Ja sam sretna jer sam nasla nekoliko ljudi cije blogove zbilja uzivam citati i za koje imam osjecaj, mozda lazan, da kad mi ostave komentar da to znaci da su zbilja procitali sto ja pisem i da ih to zanima. Ne dozivljavam ovo kao natjecaj u popularnosti niti imam ambicije doci na listu najcitanijih blogova. Ovo je samo za mene. I za one koje moj blog na neki nacin, usudila bih se reci, obogacuje.
Cudan je taj cijeli svijet blogova. Cudno je koliko mi jedan pogodjen komentar moze usmjeriti zivot ili pogoditi neku moju najskriveniju misao koju sam potisnula. Moj blog me suocava samu sa sobom, tjera da razgovaram o onome sto me muci, a to inace mrzim raditi. Tu iskaljujem bijes, emocije, placem ili sirim lazni optimizam da bih gaseci kompjutor mozda i sama u njega povjerovala pa vesela nastavila dan.
Mozda se svaki dan vozim u tramvaju s nekim tko komentira i cita moj blog. Mozda se iza nekog od nadimaka krije moj susjed, ili kolega s faksa. Mozda netko od ljudi koji me citaju, cita i blog od plavookog (ako ima blog, iako sumnjam) i ohrabruju i njega. I to ih ne cini neiskrenima.
Super je naci i imati u zivotu takve ljude, one koji ti uvijek zele dobro i koji su uvijek na tvojoj strani jer ni ne znaju niti jednu drugu. Ti ljudi znaju o tebi tocno onoliko koliko ti zelis da znaju i jos ponesto sto nesvjesno odajes izmedju redaka.
I ti si uvijek na njihovoj strani i zbilja vjerujes u to.
Tu na svojim blogovima smo svi ljudi koji vjeruju u dobro, u ljubav, u mir i u srecu, idealisti ili realisti ali ipak sanjari. Svi cekamo nesto i svi trazimo nesto i sretna sam samo zato jer znam da takvi ljudi negdje postoje ili pak samo zato jer imam razloga vjerovati da postoje.
Sto zakljuciti iz svega ovoga? Ako nekome treba samo jos jedan komentar na njegovom blogu, moze se povezati s 7. razredom tko-zna-koje osnovne skole gdje svi imaju blog i oni ce biti presretni izmjenjivati ih s vama. Bit ce vam jednostavnije nego gnjaviti se sa mnom. ;)
Meni se javite samo ako zbilja imate potrebu nesto reci.
Pusa onima za koje znam da me citaju sa srcem! ;)