18.06.2010., petak

LUCIJA: čudom uskrsnula!


Samo tvoja
- otvara se samo s Firefoxom -


Maskenbal


Burin je lagano brijao već išibano hladno lice časne Eleonore. Zelene mačije oči su sjevale ubijajući prolaznike. Ugodno ju je stezala crna haljina s dodanim mjestimičnim detaljima oko dekoltea i rukava, bijelom bojom. Visoki razrez se propinjao uz nogu sve do pomalo čak i promrzlih prepona, pokazujući povremeno učinjenim većim korakom, rub čipkastih čarapa. Podignutu kosu je skrila kapuljačom koja je bila sastavni dio haljine. Petice koje su od zime bile ukrućene stršile su kroz haljinu nagovještavajući ujedno bludnost njenih misli.
Bila je poželjna, prvo sebi pa vidno i drugima, muškarcima, ali je pogledavala i pokoja žena kopajući joj oči u mislima.

Noge ukrašene lakiranim crnim štiklama diktirale su ritam i njihanje kukova. Napokon, onako promrzla gurnula je teška vrata nekadašnje tvornice. Pregledajući redom maske tražila je pogledom svog župnika misleći kako će večeras s obzirom na prvi prizor, izgleda ostati uskraćena.

Iz polumračnog kuta su zasvjetlucale krvoločne, pohotne oči. Mazno se donjihala do njih razoružavajući ih pohlepnim pogledom, dok su još više ukrućene petice signalizirale da je plijen na vidiku. Znala je, kad već nema župnika, da je pronašla svoju životinju koja zna prepoznati njen uzavreli tjesnac od pomahnitale požude.

Grickala je povremeno njegove krvlju napunjene i od popivenog pića slatke usnice. Razumjeli su se u dvi-tri riječi kao srodne duše koje se sporazumijevaju i pogledom. Bilo je očito da će nestati iz tvornice u vrlo kratkom vremenu.

Vozio je polako milujući joj rub čarapa i prstom dublje zadirući do gaćica. Povremeno su bljeskale njene noge ispod njegovih požudnih ruku koje su se spuštale do cipela. Prizivao ih je rub šumice.

U sekundi je spustio sjedala i njene su prepone već grlile njegovu glavu ispod životinjske maske. Nije željela da je skine. Kružio je rukama po njenom tijelu stežući joj povremeno nabrekle petice. Svojim pohlepnim milovanjima odagnao je svu beživotnost njenog života.

Časna koja je zavela zvijer!

Sad ispod svoje ruke osjeća pulsiranja koja su bila sve ukrućenija i jača! Zajašila ga je da utaži riku njegove životinje. Tresla se od pohote povremeno mu ostavljajući tragove nokata na mjestima koja je posesivno dodirivala, dok joj je on istovremeno i polako krotio vruče i nateklo grotlo pred eksplozijom.

Srušili su se tako uništeni ispuštajući urlike koji su prolamali tišinu kad se na obzoru pojavljivala zora.



- 19:43 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

KNJIŽEVNI NATJEČAJ ZA BLOGERSKU EROTSKU PRIČU CASANOVAFEST 2010.

Linkovi