13.06.2010., nedjelja
KASPAR: trenutak zabilježen riječima
Tek jedan trenutak…
 Tek sam se vratio iz grada. Pun sam slika, uzbudljivih slika mladih žena u poluprozirnim haljinama i hlačama, tange se jasno naziru na oblinama guzova zamamno podignutih visokim petama. Bože, kako su lijepe u tim uskim majicama, a grudi, velike grudi im se njišu dok hodaju te kraljice mladosti i ljubavi! Sve ih volim i sve ih pamtim, svaki dan iznova. Sve ih vidim, svaki je susret uzbuđenje – za mene, ne za njih. One mene ne vide. Više me ne vide, a nekada... Ne znam kada sam to postao nevidljiv ili tek prepreka na putu koju treba zaobići. Stvarno ne znam, iako se meni čini da se ništa osobito u meni nije promijenilo. Gore i dalje u meni strasti neobuzdanog mladića na suptilnom tkanju maštarija razuzdanog starca. I kada sam danas u hladu vrtnoga kafića zapitao tu predivnu, do bola erotičnu, polugolu i prozirnu konobaricu „Što se tu nudi?“, na njen odgovor „Kava, pivo i druga pića“ rekoh njoj i sebi „Onda će samo u mojoj mašti zvoniti te tvoje divne grudi.“ I još me boli kako mi je uz osmjeh rekla, u odlasku, njišući bokovima: „Gospon, da niste tako sijedi, bili biste slični mome dedi.“ |