
MUDENBURGER: naša prva
bilješke uzaludnog hroničara Pod uličnim svjetlom Upoznala nas je zajednička prijateljica. Ti slobodna, razvedena, a ja u nekakvom braku. Oboje smo na svoj način bili usamljeni i imali potrebu za toplinom i bliskošću. Išli smo u kafiće na obali rijeke. Popili smo mnogo zajedničkih kafa. Vodio sam te u kino. Nemam pojma šta smo gledali, film uopšte nije bio važan. Ugnijezdila bi se u mom zagrljaju dok su ti oči sjale u mraku kino dvorane. Zvala si me u svoj skromni dom da isprobam tvoje kulinasko umijeće. Dobra si domaćica. Djeca su ti u školi. Sami smo. Iz tebe izbija dugo potiskivana želja. Pomalo nespretno otkopčavaš dugmiće mojih hlača i tražiš moj ponos. Izvlačiš ga i vješto ga uzimaš u usta. Bože, šta mi to radiš. Izgleda da u nekim trenucima svi postajemo religiozni. Kakvo pušenje, jedno od boljih u mojoj skromnoj jebačkoj karijeri. I ti želiš svoj dio zadovoljstva. Vodiš me u sobu. Stan je nisko pa ne palimo svjetlo. Nabrzinu skidaš trenerku. Pod uličnim svjetlom nazirem konture tvog dobro očuvanog tijela. Kroz oskudan žbunić tražim tvoj klit i počinjem da ga milujem kružnim pokretima. Penjem se na tebe i prodirem u tvoju vlažnu unutrašnjost. Svaki put kad ti ga zabijem ti tiho vrisneš. Govoriš mi da sam dobar a ja, ne znam šta bih sa sobom od sreće. Nisam izdržao baš dugo. Prosuo sam se po tvom stomaku. Brišemo se papirnim maramicama. Ležimo pripijeni jedno uz drugo još neko vrijeme. Odlazim u kupatilo i pod tušem spiram tragove preljube. Izlazim u hladno januarsko veče, a na licu mi osmijeh od uha do uha. Naša prva jebačina. |