Sjedeći mirno, ne radeći ništa. Proljeće dolazi, trava raste sama po sebi.

subota, 09.06.2012.

Koan







Prema tradiciji,zen hramovi će pružiti smještaj zen redovniku lutalici
samo ako je ovaj u stanju riješiti zadani koan. Tako je jednog dana neki
redovnik pokucao na vrata jednog zen hrama. Redovnik koji mu je
otvorio vrata nije izrekao nikakav pozdrav nego mu je odmah sa vrata rekao:

"Pokaži mi tvoje pravo lice koje si imao prije nego su rođeni tvoi roditelji."

Redovnik se nasmiješi, stavi svoju sandalu na glavu i potom je zavitla
u lice redovniku koji mu je otvorio vrata. Zatim redovnik domaćin napravi
korak nazad,pokloni se i izrekne dobrodošlicu posjetiocu. Poslije večere
domaćin i gost započeli su razgovor i domaćin pohvali gosta na
njegovom odgovoru.

"Da li ti znaš odgovor na koan koji si mi zadao ?",upita gost.
"Ne", odgovori domaćin, "ali sam znao da je tvoj odgovor pravi. Nisi
oklijevao ni trenutka. To je izašlo iz tebe sasvim spontano. I slaže se sa
svime što sam čuo ili pročitao o zenu."

Gost ništa ne reče i otpi gutljaj čaja. Iznenada domaćin postane
sumnjičav. Bilo je nečeg u izrazu lica redovnika gosta što se redovniku
domaćinu nije svidjelo.

"Ali ti znaš odgovor,zar ne ?" upita domaćin.
Gost prasnu u smijeh i prevrne se na leđa od razdraganosti.
"Ne", poštovani brate", reče, " i ja sam mnogo čitao i slušao zen priča".





# Janwillem van der Wetering,"Prazno ogledalo - dnevnik zen
redovnika
",Beograd,2003., str. 219,220;

## o koanu...kao takvom - hagakure blog